U četvrtak, 19. lipnja na blagdan Tijelova svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić uz koncelebraciju 73 svećenika. I večeras su nakon mise vidioci Ivan i Marija molili Marijin hvalospjev Veliča.
Na početku svete mise fra Zvonimir je kazao kako smo u devetnici godišnjici Gospinih ukazanja u Međugorju te da nas Gospa već 44 godine ovdje poziva da srcem pristupamo ovim svetim otajstvima, osobito otajstvu euharistije u kojem nam se Gospodin neizmjerno daruje.
”Danas u toj devetnici proslavljamo svetkovinu presvetoga Tijela i presvete Krvi našega Gospodina. Slavimo ono što nam je on ostavio. Njega samog u darovima u kojima nam se daruje, za hranu u ovom prolaznom životu. Za hranu koja nas vodi u život vječni.
Euharistija znači zahvalnost, zahvaljivanje. Stoga, u duhu zahvalnosti stanimo pred Gospodina zahvalni upravo na ovome što slavimo, zahvalni na svakoj njegovoj riječi, na svakoj euharistiji, na svakoj pričesti, na svakom ohrabrenju koje nam je dao i tu toj zahvalnosti, u poniznosti duha zamolimo ga dan očisti od svih naših nečistoća i prljavština, da nam dadne čisto srce da možemo proslaviti ova sveta otajstva”, kazao je fra Zvonimir Pavičić uvodeći u misno slavlje nakon kojega je uslijedila procesija s Presvetim ulicama Međugorja ‘da nam kako je fra Zvonimir u svojoj homiliji kazao ”blagoslovi svaki kraj i svaku obitelj” pa je pozvao da čeznemo za njim jer ”dok je Gospodin s nama, nemamo se čega bojati”.
Homilija fra Zvonimira Pavičića na blagdan Tijelova u Međugorju
U svojoj homiliji govorio je o euharistiji, a osvrnuo se i na evanđeoski ulomak u kojem je Isus nahranio mnoštvo s pet kruhova i dvije ribe
”Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku.
Kao da evanđelist Luka opisuje današnji dan. I kod nas je dan na izmaku, a mi okupljeni oko svoga Gospodina. On nam govori u svojoj riječi o kraljevstvu nebeskome, miris kâda daje nam osjetiti njegov poljubac i blizinu. I jednostavno, nitko se od nas ne želi udaljiti od njega. Ne želimo otići iz njegove blizine. Bez obzira koje nas brige muče, bez obzira na glad i sve ono što nas čeka, mi želimo biti s Isusom, u njegovoj blizini. Njegova riječ nas je toliko razgalila, unijela u otajstva neba, tako da nam se sve na zemlji čini kao privid.
I čujemo njegove riječi: „Podajte im vi jesti!“ Zar mi, Gospodine, da svima darujemo jesti? Zar da ih mi nahranimo?
A mi, poput učenika odgovaramo: „Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe.“ Učitelju, mi smo siromašni, nesposobni nahraniti ovoliko mnoštvo.
Mi smo siromašni, ali Bog je bogat. Mi ne možemo i ne znamo, ali on može i zna. Sva naša nastojanja, sve naše sposobnosti i vrline, samo su pet kruhova i dvije ribe. Ali i ta brojka u Božjoj snazi biva umnožena toliko puta i na tako divan način da svatko jede i nasiti se. Gospodin i danas čini čuda. Svaka euharistija je čudo. Dodir neba zemlji”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, izdvajajući četiri glagola po kojima prepoznajemo euharistiju: uze, zahvali, razlomi i dade.
”Po tim riječima prepoznajemo euharistiju, koju ispovijedamo onim riječima: Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.
Isus uzima kruh u svoje svete i slavne ruke. Zahvaljuje Ocu i blagoslivlja ga. Zatim lomi kruh i daruje ga svojim učenicima.
Sin Božji uzima naše ljudsko tijelo. Postaje jedan od nas radi našega spasenja. Zahvaljuje Ocu što je uvijek s njim i blagoslivlja ga svojim životom. Dopušta da se njegovo tijelo lomi/ubije na križu – poput jaganjca koji se kolje za žrtvu – i daruje se tako za život mnogih. Za vječni život.
Isus je to učinio jednom zauvijek. I svaka euharistija u sebi nosi istu tu snagu, milost i blagoslov. Tko ju blaguje čista srca i savjesti, Gospodin ga ozdravlja i otvara mu vrata samoga neba”, kazao je međugorski župnik podsjećajući kako je u Međugorju nebo dodirnulo zemlju.
”Ova svetkovina je u devetnici Gospinih ukazanja ovdje u Međugorju. U ovom mjestu gdje je nebo dodirnulo zemlju. Ali gdje zemlja po tolikim slavljima sakramenata uvijek iznova dodiruje nebo. Gospa je naša majka koja nas poziva da uvijek idemo njezinu Sinu. Pa čak i onda kada trebamo birati između nje ili ukazanja i euharistije. Uvijek izaberite euharistiju, kaže, jer vam se tu daruje moj Sin. On je smisao svega. Smisao svake molitve, svakoga dara, svakoga ozdravljenja.
Stoga, braćo i sestre, čeznimo za njim. Čeznimo za njim onim srcem koje je imalo ono mnoštvo što se nije željelo odvojiti od njega. Uživajmo u njegovoj blizini. Iako je dan na izmaku, ne bojmo se noći, dok je Gospodin s nama, nemamo se čega bojati”, kazao je fra Zvonimir Pavičić i pa svoju homiliju zaključio zahvalom Gospodinu na daru euharistije: ”Današnji evanđeoski ulomak je započeo riječju: „U ono vrijeme…“ A mi živimo danas. U ono vrijeme Isus je rekao svojim učenicima podajte im vi jesti. Tako ih je naučio da će oni od njega primiti snagu – Duha Svetoga – i da će i oni drugima davati jesti, ali ne zemaljsku hranu, nego nebesku. Hranu euharistije. Hvala ti, Gospodine, na tome divnome daru! Amen!”
Tekst: Velimir Begić
Foto: Marija Golemac
