Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Lk 2, 41-52
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
U bogoslužju Crkve dva srca, Presveto Srce Isusovo i Bezgrješno srce Marijino, i kalendarski su povezani. Srce Isusovo slavi se petkom, a drugi dan, u subotu, slavimo Srce Marijino. Slavlje Prečistoga Marijina Srca jeka je Srca Isusova.
Jučer smo slavili Presveto Srce Isusovo, ili njegovo božansko Srce. Danas slavimo Srce njegove Majke – njezino bezgrješno srce, prečisto. Današnja je svetkovina samo jeka – eho jučerašnjega. Oba su srca probodena: Isus u Getsemaniju: “Oče, budi volja tvoja!”, a Marija odgovara anđelu: “Neka mi bude po tvojoj riječi!” Ta dva srca, tako draga svakomu vjerniku-katoliku, ta dva srca koja kucaju za čovječanstvo, za ljude.
Otvorimo li Novi zavjet, naići ćemo upravo kod evanđelista Luke nekoliko puta spomen Marijina srca. Za anđelova navještaja ona je razmišljala u sebi, svome srcu, što bi taj pozdrav značio. Potom se dvaput govori kako je ona sve riječi i događaje pohranjivala u svome srcu. Marija je u svome srcu bila nešto kao živo pamćenje, sjećanje. Potom Šimunovo proroštvo u Hramu o maču koji će probosti njezino majčinsko srce zbog njezina Sina. Ispunilo se to pod križem. Marija kon-templira u sebi, ona je kon-templacija, a ‘templum’ je hram. Marija kao hram Duha Svetoga, prebivalište Trojstva.
Imajmo uvijek jedno na umu: Onodobno ne bijaše bilježnica ni pribora za pisanje kao danas, ne bijaše papira, nego se učilo uglavnom napamet, naizust. Papirus na kome se pisalo, a pogotovo pergamene (od ovčje ili magareće kože) bijahu skupe. Učilo se i pamtilo srcem. Savršena mnemotehnika. Tako je Marija svojim srcem i u svome srcu pohranjivala kao u riznicu sve što je bilo vezano uz Isusa, navještaj, rođenje, djetinjstvo.
To bijaše blago, i vjerojatno su oni koji su s Marijom živjeli, bilježili ono što je ona govorila, tako da je od usmene predaje postala vremenom i pisana predaja koju je onda sveti Luka utkao u svoje Evanđelje. Za Mariju možemo slobodno reći da je ona živo sjećanje Crkve. Sv. Augustin je rekao kako je Marija začela prije srcem, a tek onda tijelom. Najprije je u srcu pristala, a onda se dogodilo utjelovljenje u tijelu.
Posveta Marijinu Bezgrješnom Srcu tijesno je vezana uz Marijina ukazanja u Fatimi. Ondje je Marija višekratno govorila o molitvi krunice, o posveti njezinu Srcu, a na kraju je kazala kako će njezino Bezgrješno Srce trijumfirati, slavodobitno odnijeti pobjedu. Već za prvoga ukazanja pitala je Gospa djecu, žele li se predati i posvetiti Bogu kao žrtva okajnica za mnoge grijehe kojima se Božja svemoć vrijeđa, te kao zadovoljštinu za psovke, kletve i proklinjanja te ostale uvrjede koje se nanose Bezgrješnom, Neokaljanom Srcu Marijinu. U jednom viđenju vide djeca Marijino srce okrunjeno trnjem, a u trećem ukazanju govori se o pobožnosti i posveti njezinu Bezgrješnom Srcu. Ovdje je Marijino Srce gotovo sredstvo i instrument spasenja.
Isus ne pobjeđuje s mačem u ruci, kao silnici ove zemlje, nego s mačem u srcu. Pobjeđuje s križa s probodenim srcem onoga rimskog vojnika koji je prvi izrekao: I doista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji. Isto tako i njegova Majka: Ona je pobjednica s mačem u srcu, ljubavlju. Jedan ili na slikama sedam mačeva kao slika sedam žalosti Blažene Djevice Marije. U kršćanstvu srce je bitno. Jer kršćanstvo je u biti ljubav, naš Bog je ljubav, Isus je utjelovljena ljubav. To je i Majka Marija. Spas i spasenje u znamenu srca, to je kršćanstvo, vjera ljubavi.
Znamo što je srce u našem životu. Prenijeti se to može i na Marijino srce koje kuca za svijet. Ona ljubi jer je Majka svih ljudi. Srce je najtankoćutniji organ kojim se ćuti radost i bol, ljubav i patnja, žrtva i predanje. Bez Marije i Marijina Srca naša Crkva postaje Crkva muškaraca, činovnika, službenika, bez srca i duše, „muška“, ona koja planira, koja se otuđuje od čovjeka. Gdje su muškarci premoćni, u prevlasti, tu je u pravilu polemika, kritika, gorčina, nema radosti, smijeha ni humora, sve je dosadno, i ljudi bježe od takve Crkve. Najbolji primjer današnji protestantizam. Izbacili su Mariji, a postupno i samoga njezina Sina tako da to postaje vremenom ne vjera, nego humanizam i ekološki pokret.
A gdje je Marija, onamo se ide, hodočasti, hrli. Pa to vidimo svakodnevno ovdje u Međugorju.
Na križu je Isus dao Crkvi Mariju, s Marijom svoje, svega sebe, svoje Srce. Povjerio je Majku apostolima, i apostole njoj, a njezino srce nudi i daje toplinu, nježnost, svjetlo. Njezin plašt prekriva sve.
Rekla je Juan Diegu 1531. za ukazanja u Guadalupi: Nisi li ti u mome plaštu? Crkva je bila u njezinu srcu i prije nego su apostoli postavljeni u svoju apostolsku službu. Za Ivana se veli u Ivanovu Evanđelju kako je od onoga trenutka “učenik uze k sebi”! Ne u svoju kuću, ne u svoju skrb, nego radije recimo: “U svoje srce, privinu je svomu sinovskome srcu”. Kao blago, kao dragocjenost.
Marija kao Ivanov dragulj, ‘trofej’, ispod križa. Učinila je to i Marija s Ivanom: “Stavila ga u svoje srce koje je odsada kucalo samo za djelo njezina Sina – Isusa Krista.” Učinimo to i mi s Marijom u ovom trenutku… Po Mariji k Isusu, ali i po Isusu k Mariji.
