Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mk 4,21-25
Govoraše Isus mnoštvu: »Unosi li se svjetiljka da se pod sud stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«
I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«
Isusova misija zapravo nije pravo ni počela, a već se nadvijaju tmasti oblaci i prijetnje nad njegovim poslanjem. Vjerojatno su i učenici međusobno govorili i stvarali negativno ozračje, negdje iza leđa svoga Učitelja, kako nije pametno izlagati se tolikom riziku na samome početku. Ne treba otvoriti sve karte, ne bi se smjelo ići u otvorene sukobe s farizejima i književnicima, ne izazivati herodovce, ne izazivati vlasti, ni državne ni vjerske, ne biti agresivan u svojim stavovima. Vjerojatno su mu govorili: „Učitelju, smanji brzinu, ne nagli!“ Danas bismo kazali: “Slow down! Smanji ‘gas’! Nogu s papučice za gas” „Povuci ručnu“. Vjerojatno su mu prigovarali: „Pa zar je trebalo onako kršiti subotu, zar je trebalo subotom liječiti opsjednuta, zar je trebalo subotom ići na duga putovanja, zar je potrebno subotom prije zalaza sunca liječiti bolesnike?“ Moglo se sve to propustiti i ne zamjerati se onima ‘gore’, koji na sve gledaju prijekim okom. Isuse, svima si trn u oku!
Dva svijeta – Isus i učenici
Vjerojatno su mu prigovarali kako se ne treba izazovno družiti s carinicima i grješnicima, kako oni nisu vrijedni tolike pozornosti. Komu to koristi i služi? Grješnici ostaju grješnici. I zašto izazivati farizeje da se udruže s herodovcima, svojim neprijateljima, te zaključe tvoju smrt? I na kraju, sve je gore nego na početku. Trebalo je više razboritosti, Učitelju, ne ići u vatru, ne rušiti sve mostove i zidove. Ne otvarati stalno nove fronte, treba stvoriti široku bazu, biti prihvatljiv kod naroda, u mnoštvu. Steći simpatije, djelovati odgovorno i mudro, polagano. Možda pokušati nešto s „vezama i poznanstvima“ u Velikom vijeću (kao poslije Gamalijel). Zar ne uviđa kako će ovo sve svršiti nasilno, u krvi, totalno neuspješno.
Jasno, nevolja je velika, bolesnika je veliko more, ali nemoguće je dosegnuti sve. I upravo stoga treba stvoriti jasne korisne i uporabive mehanizme, sačuvati, da nas ne pregazi kotač uhodanoga establishmenta. Izbjegavati sukobe, pomiriti se s činjeničnim stanjima. Vjerojatno su tako govorili međusobno, a potajice i Isusu, apostoli, ribari i nekolicina drugih pokupljenih onako s puta. Potonji razvoj događaja dat će im za pravo. Nemoguće se s rogatima bosti i nadmetati.
Isus – svjetlo svijeta
Ali im Isus odgovara: “Zar se pali svjetiljka da se odmah sakrije pod posudu ili pod ležaj?” On je došao, pojavio se, želi svijetliti, želi biti Svjetlo svijeta! Isto tako i apostoli. “Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlo svijeta” – rekao je već u Govoru na gori (Mt 5,13-15). On je najavio obračun sustavu prisile i tlačenja, ispraznog i praznorječiva tumačenja i zborenja o Pismu i Zakonu, protiv čovjekova iskorištavanja ili trajnoga skrbništva nad nekim te zaglupljivanja. Kad Isus govori, ne frazira, ne navodi riječi Pisma, nego govori rječnikom poezije, slikama koje su prozračne i smjeraju na Boga. Kad Isus zbori i govori, na čovjekovo se srce izlijeva rosa i milost. U Ivanovu Evanđelju središnja je misao upravo pojam svjetla. Svijet koji se susretao s Isusom i nesvjesno je osjećao obasjanost svjetlom, milošću.
Isus im jednostavno govori načinom i rječnikom današnjih medija. Proglasi nešto skrivenim, tajnim, možda i iz straha pred ljudima, odmah će svi napeti uši, početi istraživati o čemu je riječ. Upravo ono što se želi sakriti od ljudi, postat će svima doskora poznato. Da bi se nešto obznanilo, treba samo reći kako je to tajna, i smjesta će biti u svačijim ustima i ušima. Mnoštva su brbljava. I što pojedinac želi od drugih sakriti, vremenom će ipak proizvesti toliko dima i prašine, da će ljudi tražiti, odakle i zbog čega to. Kao da im Isus želi reći: Nema mogućnosti da čovjek umakne istini vlastite osobe. Čovjek mora biti i živjeti ono što jest. Tako i Isus. Tu nema više straha za vlastitu osobu, nemoguće je zastrti punu istinu. Istina ostaje, ona čovjeka nadrasta i nadživljuje. Grčki izričaj za istinu glasi „aletheia“ – tj. razastrto, raskriveno, neskriveno, oteto zaboravu (a-letheos).
Isus – zorna alternativa svijetu
Isus kao da veli: Ono sjeme koje je uzalud posijano jest upravo kao svjetlo pod varićakom ili ležajem, a ono koje donosi stostruk rod jest ono koje svijetli svima u kući. Treba sijati, treba svijetliti u svijetu. Svjetlo mora prodrijeti u tamu svijeta, a ne ga pokopati, iskrivljivati ili gušiti. Isusov skromni i ponizni put jest put objave svjetla u svijetu. Isus veli, da tko ima uši da čuje, neka ih otvori da ispravno čuje. Isplati se otvoriti oči i uši, a promašeno je i kažnjivo ne čuti što Isus veli. Isus stoji pred nama, imamo oči i uši, i treba ih otvoriti. Bog nije sitničav. On će obilato nagraditi naš posluh, povjeruje li čovjek Isusovoj riječi i otvori li se njegovu svjetlu.
S druge pak strane, Isus će prigovoriti upravo farizejima kako imaju u rukama ključ života i spoznaje, ali su na vrata u život do te mjere spustili zasune, zabravili, da druge ne puštaju, a ni sami ne mogu unići unutra. Njihova ih okoštalost i usahnulost, atrofiranost priječi da (za)žive punim životom. Vlastiti strah od slobode i života prenosi se nužno i na druge, dok se isto tako i radost i otvorenost za Isusa prenose na druge te se Radosna vijest ukorjenjuje.
Upravo je s time kršćanstvo pobijedilo, odnosno osvojilo Rimsko carstvo i njegov fundus obrazovanja i znanja: Svojom ponudom smisla, svjetla, širine, prostranstva. Treba birati između istine i taktike, između uskoće i otvorenosti, između straha i povjerenja, između svjetla i tame, između života i smrti. I od toga zavisi naša blizina Božjem kraljevstvu ili naša isključenost iz ozračja spasenja.
