Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Lk 1, 26-38
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Kad se govori o Mariji bez grijeha začetoj, u mašti i glavama mnogih stvara to mnoge pogrješne predodžbe te se mnogi u tome uopće ne mogu snaći. To ih s jedne strane podsjeća na, kako neki vele, stanovitu odbojnost Crkve prema tijelu i tjelesnosti, a s druge strane na teško shvatljiv nauk o istočnome grijehu. Po svojoj povlastici da je bez grijeha začeta Marija se u očima nekih toliko izdiže iznad nas smrtnika budući da jedina uživa privilegij bezgrješnosti.
Međutim, nakana ove svetkovine nije u tome. Već od ranih stoljeća crkveni su oci u slici Bezgrješne promatrali Crkvu bezgrješnu te sliku našega posvećenja po Isusu Kristu i milosti koju nam je stekao. Slika Marije Bezgrješne želi samo konkretizirati ono što se veli u poslanici Kološanima (1,22): (Bog vas sada) pomiri smrću njegova (naime, Kristova) smrtnog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne (tj. bezgrješne) i besprijekorne, ukoliko dabome ustrajete u vjeri, utemeljeni i postojani i neodjeljivi od nade koju vam daruje Radosna vijest… Slavimo Bezgrješnu ne da bismo je pred svim smrtnicima podignuli u nebeske sfere, već da bismo u njoj i preko nje slavili djelo i tajnu našeg otkupljenja.
Rani crkveni oci vide u Bezgrješnoj ponajprije tajnu same Crkve koja je oprana i očišćena Isusovom smrću. Na Mariji, odnosno Crkvi, obistinjuje se ono što veli poslanica Efežanima (5,26.27). (Krist je ljubio Crkvu), da je učini svetom i čistom u vodenoj kupelji riječju, da sam sebi privede Crkvu kićenu, bez ljage ili bore ili nečeg tomu slična; da, štoviše, bude sveta i bez mane. Otkupljenje znači kako smo istrgnuti iz vlasti i robovanja grijehu i krivnji te kako je Bog po Kristu stvorio u Crkvi naraštaj svetih, bez ljage i mane, one u kojima je milost jača od grijeha i krivnje.
Sveti oci promatraju u svetoj i bezgrješnoj Crkvi i Djevici Mariji sliku našeg posvećenja. Na nama se treba ostvariti ono što se dogodilo u Mariji. Dakle, današnji dan nije samo blagdan Marijin, već blagdan svakoga od nas. Slavimo tajnu svog spasenja i otkupljenja, nadu u konačnu proslavu. Nismo mi samo podvrgnuti grijehu, već smo i oslobođeni od krivnje Kristovim djelom spasavanja i otkupljenja. Nismo do temelja grješni ili pokvareni ili grijehom zaraženi, već postoji u nama onaj dio nas samih koji je jači od grijeha.
Današnji blagdan uključuje također i čežnju svakoga od nas biti cijel i cjelovit, biti čist i neokaljan. Današnji dan nam veli kako postoji na ovome svijetu biće koje nije bilo ukaljano zemaljskim glibom, makar je od praha i pepela, zemaljske gline. To je za nas Marija. Svaki Adamov potomak, svjesno ili nesvjesno, žudi za povratkom u izgubljeni raj, nakon što je okusio i iskusio svu gorčinu plodova sa stabla spoznaje dobra i zla. Današnji nam dan veli kako postoji taj čovjek koji nije u jezgri zahvaćen Adamovim grijehom otpada i neposluha, nepovjerenja.
To je Marija, jedna od nas, iz naše sredine, jedna poput nas. Bog je zahvatio u njezin život, Bog ju je sam ispunio do punine svojom milošću, svojim Duhom tako da u njoj ne bijaše mjesta za zlo i Zloga. Međutim, u Mariji slavimo istodobno i sebe same, vlastitu mogućnost otrgnuti se grijehu i uključiti se u krvotok ponuđena i darovana otkupljenja koje se dogodilo u Isusu Kristu. I u nama se dogodilo silno u činu krštenja, u nama samima postoji to mjesto koje je posve čisto, gdje se nastanila po krštenju jezgra milosti, sjeme koje je sposobno razviti se u golemo stablo, ako mu ponudimo dovoljno uvjeta za klijanje, rast i razvoj.
Koliki među nama i oko nas hodaju pritisnuti osjećajem krivnje, grješnosti neotkupljenosti, koliko nas svršava u teškim depresijama upravo zbog toga osjećaja suvišnosti te opterećenosti, odnosno osjećajem da svojim životom samo pridonosimo i uvećavamo grijeh svijeta.
A današnji nam blagdan želi reći kako postoji to mjesto do kojega nisu u mogućnosti prodrijeti svekoliki osjećaji krivnje, vlastitih zakazanja, mjesto koje je netaknuto zloćom svijeta ali ni vlastitom zloćom. Na tome mjestu vlada Bog, prebiva Duh Božji. To slavimo u ovom trenutku. Mariju kao boravište Duha Svetoga, punu milosti (grčki kod Luke: Keharitomene = Milosna), kao posudu Duha, kao zavjetnu škrinju, kao mjesto na kome i u kome boravi slava Božja.
I dok takvu Mariju slavimo, možemo kao ljudi mirne duše odahnuti, možemo se vinuti do onoga što nudi Krist, njegova riječ i njegova istina koja oslobađa. Možemo udahnuti taj dašak slobode za koju nas Krist oslobodi, slobode od stalne grižnje savjesti, osjećaja krivnje, straha pred životom i budućnošću. Današnji nam blagdan veli kako je svatko od nas Božje ljubljeno dijete. Svetkovina nam nudi realnu i optimističku sliku o čovjeku, istodobno pak i sliku Boga čovjekoljupca koji je nesretan ako smo mi nesretni, koji nas ne može ostaviti makar ga mi i napustili ili se od njega odmetnuli. Kao da nam želi poručiti: Nemoguće se čovjeku do kraja oteti Bogu, odcijepiti se od Boga, a isto je tako nemoguće Bogu ostaviti ili napustiti samog čovjeka.
Na današnji nam se dan nudi posve drukčija slika čovjeka od one koju nam nude suvremeni mediji, suvremena književnost i filozofija. Suvremeni je čovjek u kolopletu poslova, samoubilačkih akcija, konkurencije, borbe za prestiž, vlast, utjecaj.
Sve se mjeri uspjehom, uspjeh i novac gospodare svijetom, društvene strukture su do te mjere zaražene grijehom i krivnjom, jer se ogrješuju o temeljne norme života i morala, da je gotovo nemoguće probiti taj začarani krug ili oklop grijeha koje počinjamo protiv sebe samih, protiv bližnjih, protiv Božjega divnog stvorenja.
Nu, ma koliko bila ružna slika suvremene pozornice, ipak nije sve ukaljano. Ima i danas likova koji su poput Marije čisti, Bogu predani, te nam to svima nudi mogućnost izvući se iz vrtložnog vira krivnje. Ovaj dan je dan nadmoći milosti nad grijehom, Boga nad Zlim, nade nad očajem, života nad smrću. Slavimo Božju svemoć moćniju od ljudskog i demonskog neposluha.
Svetkovina nam veli kako smo svi izabranici, ljubljena Božja djeca, otkupljeni obujmljeni Božjim zagrljajem i Božjom čovjekoljubivošću koja se pojavila u Kristu, a u Mariji razvila svu svoju majčinsku nježnost i čistoću bistrog izvora. Naš Bog nije samo Otac, on je i Majka, a u Mariji, odnosno po Duhu koji je ispunja, očituje svoje majčinsko lice. To je posve opravdano i zakonito. Marija je uvijek smjerokaz na Boga koji je veći od ljudskog srca, krivnje, grijeha i bijede.
Marija nam pokazuje kako je moguće u okvirima naše vjere ispuniti sva opravdana nadanja, čežnje i žudnje našeg ljudskog bića. Tako nam je i ovaj blagdan ponuda i putokaz do ispunjenijeg, aktivnijeg, sretnijeg života. Vraća nas u nevinost djetinjstva te želi naš život oblikovati prema slikama koje nosimo iz toga sretnog razdoblja svog života, razdoblja još nekrivotvorena grijehom, nepatvorena raznim životnim premazima i obrazinama koje sa sobom nosimo. Zato možemo i mi s Marijom zajedno kliktati: Jer, velike mi stvari učini Silni, čije je Ime sveto (Lk 1,49).
