Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 4. do 9. prosinca 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Ravno te župnog upravitelja župe Trebinja u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. prosinca 2023.
Primjer potpunog predanja!
Bog je od samih početaka tražio ljude koji bi ga bez kompromisa, bez interesa, u aposlutnoj ljubavi slijedili. Marija je ispunjenje tog Božjega plana!
Svako od nas ima jedno posebno poslanje od Boga.
Ono poslanje koje je naša nebeska Majka Marija dobila jest biti Majka Kristova i cijelome svijetu pokazati put ka Kristu.
Bio je to neizmjerno težak zadatak, kroz devet mjeseci nosila je živoga Boga pod svojim srcem, njegovala ga, savršeno ljubila, da bi ga na kraju pokazala te darovala cijelome svijetu.
Zato je bila potrebna velika vjera, vrlo veliko požrtvovanje i predanost.
Kroz sva ova stoljeća vjerni narod Božji u njoj prepoznaje ne majku čovjeka Isusa, nego Majku samoga Boga, našeg Spasitelja Isusa Krista .
To je sigurna nauka vjere!
No, taj narod Božji prepoznaje u Mariji još nešto više, naziva je Majkom Crkve, jer ova Crkva i nije ništa drugo nego Krist koji dalje živi, njegovo tajanstveno mistično tijelo u kojemu je On prisutan.
Marijino majčinstvo prema Crkvi objavljeno je ispod Gospodinovog križa gdje je od svih učenika koji su se u strahu razbježali ostao apostol Ivan. On stoji pod križem Isusovim kao zastupnik cijele Crkve Kristove. Riječi Mariji ne odnose se samo na toga Ivana, nego na cijelu Crkvu: „Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!“ (Iv 19, 26)
Marija je Majka cijele Crkve, Majka svakoga kršćanina.
Kao što je Marija rodila svijetu Isusa (SPASITELJA), tako se i Gospodin Isus mora roditi u nama ako želimo spasenje. To je božanski život u nama, to je milost Kristova u nama.
Stoga, njezino životno geslo može biti i tvoje: Fiat voluntas tua! Budi volja tvoja!
Ono što je Ona kao Majka prihvatila bilo je uistinu časno ali i jako teško. Od trenutka pristanka, njezin duh se ispunja Božjim duhom koji ju ne napušta nikada. Božja se moć u njoj raširila poput rijeke iz koje će mnogi crpiti snagu, sa majčinskog izvora ljubavi.
Marija je radila i trpjela; posjet Elizabeti, bjeg u Egipat u još veću neimaštinu i siromaštvo, povratak u Nazaret… da, da, da…
Tko zapravo daje snagu Mariji i Josipu, tko zapravo daje hranu vječnu, kruh anđeoski?
Vjera koja čini nevjerovatne stvari!
Esurientes implevit bonis! Gladne napunja dobrima!
Bog se pronalazi u malim stvarima, svatko ga može pronaći jer to blago je posvuda, nudi nam se u svako vrijeme i na svakom mjestu. Marija je nosila to blago! Marija je prvi tabernakul, svetohranište koje čuva Isusa!
Dao Gospodin da to svi spoznamo te s predanjem prihvatimo svoje dužnosti, križeve, podložiti se Božjoj providnosti u svemu što nam nalaže da trebamo činiti i pretrpjeti.
Dragi prijatelju!
Kada te teret života pritisne otiđi u Božji dom, pogledaj u Tabernakul… to je Marija koja čuva Isusa! Najprije ih svojom ljubavlju zagrli i traži savjet. A zatim u milosti ih primi u svoj dom, u svetoj pričesti.
Ne zaboravi… Marija je puno gore prošla, može ti pomoći!
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. prosinca 2023.
Hoditi bez straha!
Danas se sve više pojavljuje strah i nesigurnost među vjernicima, iako znamo da je cijelo nebo, Isus i Marija tu za nas. Zašto se ipak brinemo i strašimo?
Hodeći za Isusom i ljubeći ga iskreno, sama će težnja odagnati svaki strah i zbunjenost, koja nastaje zbog posljedica grijeha, iz našega srca i duše. Bit ćemo osvojeni Božjom snagom koja će učiniti da naša duša pak ne hoda nego leti prema Isusu.
Nevolje nas čekaju na svakom koraku, spremne da nas napadnu, jer one su tu kao kušnja koju trebam pobijediti svojom vjerom ali računajući uvijek na Božju milost. Možemo reći one su kao zlato koje Gospodin kuša u taljici.
„Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljici i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati, te će vrcati kao iskre u strnjici.“ (Mudr 3, 5-7)
Zato je dobro u takvim trenutcima podsvijestiti sebi i ponavljati riječi koje je Gospodin Isus Krist rekao svojim učenicima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ (Iv 14,1) ili pak riječi psalmiste: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“ (Ps 23,4). Naravno tu možemo izabrati mnoštvo citata iz SP koji će nam kao strelovite molitvice pomoći da nas Božja snaga podigne.
Sotona nas uvijek želi vratiti u našu prošlost nabijajući nam u podsvijesti krivnju grijeha zbog čega se često javlja strah ili nesigurnost, no idimo naprijed, ne osvrćimo se na svoju prošlost koju je Gospodin doslovce izbrisao preko sakramenta sv. Ispovijedi, reci tada: Isus mi je oprostio!
Usred svih tih kušnja stavi svoje povjerenje u Gospodina, znajući da se on brine za nas više nego majka za svoje dijete. Otjeraj od sebe svaku pretjeranu brigu koja proizlazi iz kušnja kroz koje te Gospodin želi pročistiti, živi u potpunom predanju božanskoj volji u svemu, drži usmjeren pogled prema njemu i reci „fiat“, tako neka bude s Isusom.
Moj ljubljeni Isuse, ovoga došašća biram tebe, za svog Kralja i svog Spasitelja. Prepuštam se potpuno Tebi i želim staviti svo svoje povjerenje u Tvoju nježnu brigu. Približi me svome Presvetom Srcu i oslobodi me moga grijeha, svakoga straha i zbunjenosti, kada se skrušeno okajem u sakramentu Svete Ispovijedi, da te mogu ljubiti čistim i svetim srcem.
Majko Marijo, kao što si nosila svog dragog Sina u svojoj bezgrešnoj utrobi, nosila si ga i u svom srcu. Moli za mene, ovoga došašća, da se potpuno predam Očevoj volji slijedeći tvoj primjer. Rekla si “DA” svemu što je Bog tražio od tebe i nikada nisi oklijevala u potpunosti prihvatiti Njegovu božansku volju.
Moli se za mene grešnika, da mogu imati takvu snagu i slijediti tvoj savršeni primjer, kako bih mogao biti još bolje povezan s tobom i tvojim Sinom. Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. prosinca 2023.
Dotaknuti Isusa i ozdraviti!
Nevjerojatno je danas ne primjetiti ljudsku glad i želju za Euharistijom (Sv. Misom) – to je izuzetno svjedočanstvo stvarnih i istinskih učinaka sv. Mise u životu ljudi.
Sakramenti su moćni i njihovi učinci su nekima samo duhovno prisutni…
To je prilika za sve nas da još bolje rastemo u vjeri.
Razumijevanje što je vjera, što ona čini, može nam pomoći transformirati, promijeniti, usamljenost koju neki od nas osjećaju zbog toga što su sada fizički udaljeni od Kristove žrtve, toliki bolesni i usamljeni na posteljama svojim ili pak oni koji su na žalost zbog grijeha udaljeni.
Crkva nas uči kako je vjera milost kojom je duša zapravo u posebnom doticaju s Isusom, jer vjerom um i srce dolaze u pravi kontakt s Kristom.
To nije ništa manje vrijedno od kontakta onih ljudi o kojima smo čitali ili slušali u Evanđelju koji dodiruju Isusa.
Naše duhovno zajedništvo kroz vjeru je pravo zajedništvo i kontakt.
Misliti na Krista po vjeri nije samo sveta stvarnost ona nas zapravo čini svetima. Zašto?
Jer ne možemo samo dotaknuti Krista i ne biti dodirnuti njegovom milošću.
Oni koji svakodnevno, po više puta na dan, razmišljaju o Isusu sigurno manje i griješe.
Kao ljud smo nestrpljivi, osobito kada nas križ pritisne. Tada sklapamo ruke na molitvu, u svoj toj životnoj zbrci, ponekad nam se javlja i osjećaj napuštenosti, kao da Isus ne čuje naš poziv za pomoć.
No On je uvijek tu!
Samo nekada ima bolji plan za nas, pa nas preko patnje sebi približava.
Poziva nas na ustrajnu molitvu, strpljivost, na prihvaćanje žrtve iz ljubavi, kao što je i On sam dao svoj život za sve nas iz ljubavi, a ustrajnost u molitvi mijenja naše um i srce. Takva molitva pomaže nam bolje shvatiti smisao našega života a time ćemo znati izraziti pravu nakanu koja neće biti traženje samo za sebe već i za druge.
Zapravo, naša ustrajnost u molitvi i slavljenju svete Mise pomoći će nam prepoznati Božji prst u našim životima.
Dakle, dobro nam je ponovno ispitati Nevjerojatan dar vjere u našim životima – to je upravo ono po čemu mi dotičemo Isusa.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. prosinca 2023.
Guba današnjeg vremena
Guba današnjega vremena je manjak ljubavi, a zbog tog grijeha, poput karcinoma ona razara cijelo biće, duh i tijelo. Zar to ne primjećujemo u našim obiteljskim, društvenim odnosima???
To je zapravo jedan jako ružan osjećaj, biti neželjen, odbačen.
Što ima gore od toga?
Sami su apostoli bili više puta upozoreni na tu vrstu gube a osobito se to ostvaruje u Getsemanskom vrtu te na križu.
U modernim, razvijenim zemljama, možemo reći „bogatim“ nema onih koji su gladni kruha i ruha, ali ima dosta gladnih ljubavi, ljubaznosti, onih koji su željni utješne riječi.
Preko moderne tehnike ne možemo uvijek prenijeti sve one osjećaje koji bi nadomjestili stvarni susret sa živim osobama. Osobito se to odnosi na riječ, ako pritom još surađujemo s Božjom riječju uspjeh je zagarantiran. Trudimo se da što manje dajemo važnost tehnici a više čovjeku.
Bog je ljubav! I tko ne posjeduje taj Božji dar razumljivo je da ga ne može i podjeliti.
Stoga dragi prijatelju!
Prvi korak koji ti može pomoći da povratiš ljubav, očistiš se od gube u svojoj duši pa i tijelu jest potražiti Gospodina u sakramentu sv. Ispovjedi te sv. Misi.
Kao što ideš kod liječnika kada te nešto zaboli ili pak sumnjaš na nešto… tako i on dijagnosticira 100% te liječi sve jednom posebnom terapijom: LJUBAVLJU
Vratimo se jednostavnijem životu, pokušajmo živjeti poniznije i skromnije jer Kraljevstvo koje Krist propovijeda počinje tamo gdje ljudi žive u duhu onih blaženstava, te duhu zapovijedi ljubavi koje nam je ostavio kao putokaz.
Prijatelju, daj Isusu prvo mjesto u životu!
Tada će ti se dati sve, što stvarno trebaš, bit ćeš sretan.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. prosinca 2023.
Ljubav je domišljata!
Bilo je to pred Božić 1945. godine. Vjetar kovitla rijetkim pahuljicama snijega što se lijepo vide na slabom svijetlu ulične svjetiljke. U kuhinju ulazi Krešo i jedva vuče golemu košaru.
–Gledaj, mama, što smo dobili! – uzbuđeno će, spuštajući košaru na pod.
Mama i nas petero buljimo u njega kao u priviđenje.
–Odakle ti to? – muca mama.
–Iz naše župe. Velećasni je rekao da to nosim kući.
–Kako? Zašto? – snebiva se majka dižući tešku košaru na stolac, gledajući upitnim pogledom sina.
–Zašto?! Da nam ispečeš kolače za Božić. I Tomica, i Vlado, i Ivica, odnijeli su kući košare. A prije toga smo još nekima nosili. Znaš, i njihov je tata u zatvoru, rekao je velečasni.
–Ali, odakle to Božje blago? – ne može majka doći k sebi, s nevjericom gledajući u košaru punu biranih namirnica.
–Bog se brine, rekao je Velečasni! I dobri ljudi!
U međuvremenu svi se okupismo oko stola u gotovo pobožnom promatranju onoga što je majka polako i s poštovanjem vadila iz košare: brašno, šećer, mast, ulje… Svaku namirnicu je dijelila na pola, stavljajući jedan dio u manju košaru. Upitno je gledasmo.
–A kamo ćeš s tim? – usudio se pitati Josip.
–Strini – šapatom je odvratila mama, pogledavši svakoga od nas.
–Ona je sama, a mi toliki – nadodajem.
–Baš zato što je sama. Kako je njoj teško! Mi to ne možemo shvatiti. Nama je puno, puno ljepše…, i toplije…, jer smo zajedno – odvrati mama pružajući mi košaru. – Eto, ponesite to strini.
–Josip i ja uzesmo košaru, gledajući pomalo prijekorno majku.
Ne moram reći da se strina (zapravo nam uopće nije bila u rodu) jako obradovala. Najviše tome što smo na nju mislili. Vrativši se od strine, kod kuće smo zatekli nepoznatu dobročiniteljicu koja nam je donijela tri puta onoliko hrane koliko smo mi upravo odnijeli siromašnoj i osamljenoj susjedi.
Kasnije smo doznali da su svećenici u božićnoj ispovijedi imućnim vjernicima davali za pokoru da hranom pomognu potrebitima u župi. Tako su cijeloga došašća putovale košare s hranom u sakristiju, a onda bi ih ministranti odnosili na određene adrese. Ljubav je domišljata, zar ne?
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. prosinca 2023.
Kristov model življenja
Srž svake molitve je u tomu da traži Boga, ljubi ga i vrši volju Njegovu.
To zajedništvo s Bogom razvija se postepeno i polagano.
Molitva nije samo nabrajati riječi i misli, nego i stvarna želja da cijeli dan živimo pred Božjim očima. Što poštenije želiš biti zajedno s Bogom, to će usrdnija biti ta povezanost s Bogom preko cijelog dana.
Dakle, molitva nije djelo za jedan trenutak, nego trajno zajedništvo gdje će mo ga moći zadržati pred svojom očima i tako dokazati svoju ljubav prema njemu.
Ako želimo živjeti puninu, onako kako bi Krist želio, onda ne smijemo biti sami na tom putu.
Kada naš vlastiti um ne može pronaći prave odgovore, niti tijelo smoći snage za ići dalje, potrebno je koračati zajedno i potražiti mudrost Božju.
Mudrost Božja neće dopustiti da živimo u kaosu svojih misli i osjećaja, stanju grijeha i tame, jer Isus je tu, On je svijetlo koje pobjeđuje tamu.
“Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom, prošnjom, sa zahvaljivanjem očitujte svoje molbe Bogu.” (Fil 4,6)
Pobijedimo misli i stanje uma koje nas onesposobljava molitvom i usmjerimo se prema onim mislima koje nam pomažu, ljube Boga i izvor su mudrosti.
Zato je potrebna i doza zahvalnost kako i veli sv. Pavao.
Izaberimo biti ljudi koji su ustrajni te iskreno zahvaljuju, i koji Bogu vjeruju bez obzira na sve okolnosti.
