Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 13. do 18. travnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Prenj kod Stoca. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. travnja 2026.
Djelovati u Božje ime
Jednog dana sveti Franjo, izašavši iz samostana, sretne brata Ginepra. Bijaše to prostodušan i dobar brat pa ga je Franjo jako volio.
U susretu mu reče: „Dođi brate Ginepro, idemo propovijedati“.
„Oče moj“, odgovori ovaj, „ti znaš da sam neuk. Kako ću ljudima propovijedati?“
No kako Franjo bijaše uporan, pristao je.
Prošli su gradom moleći u šutnji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima. Smiješili su se djeci, pogotovo onoj najsiromašnijoj. Sa starijima su popričali, pomilovali bolesnike, a nekoj ženi pomogli ponijeti vjedro s vodom.
Nakon što su nekoliko puta prošli gradom, sveti Franjo reče: „Brate Ginepro, vrijeme je da se vratimo u samostan“.
„A propovijed?“ – upita brat Ginepro.
Prava pitanja nisu „Koliko činimo?“ ili „Koliko je onih kojima pomažemo?”, već „Imamo li nutarnji mir?“.
Isusova djela izvirala su iz njegove nutarnje povezanosti s Ocem. Njegova je prisutnost bila iscjeljujuća i promijenila je svijet. „ i koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi” (Mk 6,56).
Kad ljubimo Boga svim srcem, svim umom, svom snagom i svom dušom, tada neizbježno ljubimo i bližnjega i sami sebe. Tek kad smo ukorijenjeni u Božjem srcu, uistinu smo povezani sa svojim bližnjima i sa svojim najdubljim bićem.
U Božjem srcu prepoznajemo da su i svi ljudi koji s nama žive na ovoj zemlji njegova ljubljena stvorenja, članovi iste obitelji kojoj i sami pripadamo. Sveti Franjo je to jako dobro znao!
Ondje također mogu prepoznati i prigrliti vlastitu ljubljenost i slaviti sa svojim bližnjima.
Naše društvo ima ekonomsku računicu: „Koliko ljubavi dajem Bogu, koliko bližnjem, a koliko sebi?” No Bog kaže: „Daj svu svoju ljubav meni, a ja ću je dati tebi, tvom bližnjem i tebi samom.”
Ovdje nije riječ o moralnoj obvezi ni o etičkoj dužnosti, već o mističnom životu, o intimnom zajedništvu s Bogom koje nam otkriva kako živjeti u svijetu i djelovati u Božje ime.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. travnja 2026.
Euharistija moj put za vječnost
Od postanka svijeta razni filozofi, znanstvenici, liječnici pa čak i filmovi, od davnina bili su u potrazi za eliksirom vječne mladosti. A ni danas čovjek ne prestaje sanjati o takvom napitku ili lijeku kojim će prestati starenje te izbjeći smrt. Jednostavno od postanka svijeta i prvih ljudi, čovjek želi vladati i biti veći od samog Boga..
Ovo možda djeluje jako smješno, posebno čovjeku vjere, no danas postoji velika potjera za takvim čarobnim napitkom, jer čovjek koji nije u vjeri, nije svjestan da nije vlasnik svoga života u potpunosti, sam sebi nije dao život niti ga može obdariti besmrtnošću.
Još gore, žalosnije je ako zbog duhovne lijenosti ili oholosti, odbijamo i zanemarujemo primiti iz svoje srce, dušu Gospodara života. Bog nam nije samo usadio želju da ga tražimo i upoznamo u Euharistiji, nego nam je dao i dar besmrtnosti upravo po tom Otajstvu. Gospodin veli:
„50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ (Iv 6, 50-51;54, 56)
Svojim Presvetim Tijelom i Krvlju, Isus Krist, izlijeva svoju milost vječnosti u nas kako bi nas učinio dionicima istoga. Zapravo Euharistija je taj čudesan napitak, eliksir vječne mladosti, eliksir života vječnoga. Stavljen nam je nadohvat ruke kao hrana, zalog i popudbina do konačnog i potpunog ostvarenja u neizmjernoj nebeskoj slavi.
No samo vjera ga čini vidljivim! Stoga dragi naši prvopričesnici, dragi krizmanici, zapravo svi mi koji pripadamo mističnom tijelu Kristovu, Crkvi, onu ljubav i milost koju ste primili nikada iz svoga srca i duše nemojte izbaciti, tražite Isusa tamo gdje se najsavršenije može naći, budite uvijek blizu oltara jer Krist vas uvijek čeka i želi vas na gozbi svoje ljubavi.
„Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš, srce ti se moje cijelo predaje, jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu, al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh. Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom.“ (Dvije strofe iz Himna sv. Tome Akvinskog /AD 1264.)
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. travnja 2026.
Kako ovaj svijet gleda (računa)
Način na koji mi razmišljamo, oblikuje naše živote. A najveća duhovna bitka vodi se u nama. Nažalost, sve smo više uvučeni u vrtlog negativizma i zbog toga jedan od načina da sebe opravdamo jest pronaći grešku u drugome. Još češće, donosimo brzoplete zaključke, kritizirajući druge, tražeći njihove mane, zbog kojih se poslije kajemo.
Jednog dana, u jednoj školi, učitelj je napisao na ploči:
9×1=7
9×2=18
9×3=27
9×4=36
9×5=45
9×6=54
9×7=63
9×8=72
9×9=81
9×10=90
Kad je završio, pogledao je učenike, i svi su mu se smijali. Jer prvi i najlakši zadatak nije bio točan. Učitelj je rekao: „Prvi zadatak sam namjrno napisao pogrešno, jer sam vas htio naučiti nečemu važnom: sutra će svijet prema vama biti okrutan, kao što ste vi danas prema meni. Kao što vidite, napisao sam 9 točnih zadataka, ali nitko od vas na to nije obratio pažnju. Svi ste se samo smijali i kritizirali me, zbog samo jedne greške koju sam napravio.
Ovo vam je bila lekcija: „Svijet nikad neće cijeniti dobra koja ste milijun puta učinili, to samo dobri Bog cijeni, nego će kritizirati jednu grešku koju ste napravili”.
Naši svakodnevni nemiri kojega uzrokuju drugi mogu nam otkriti komu zapravo pripadamo, svijetu ili Bogu. Dovoljno je malo ismijavanje da se razljutim ili neka zlonamjerna kritika te odbacivanje, da utonem u tugu. Mala pohvala i odmah sam raspoložen ili mali uspjeh, radost, ushićenje je na visini.
Eto, samo malo nam treba da potonemo ili poletimo. Sve dok pripadam ovome svijetu, tako će biti, natjecateljski duh i očekivanje nagrade od ljudi, zahvala za svako dobro koje činimo.
Ne gledaj kako bi ovaj svijet htio da gledaš, nego razmišljaj što je dobro u Božjim očima. Od Njega traži pohvalu, sav tvoj život neka bude hvala Bogu. Slušaj Njegov glas, On će ti jasno reći kada si na krivom putu a kada ideš putem milosti.
Nemoj se obeshrabriti, nego se uzdigni iznad svakog podsmijeha i zlonamjerne kritike, budi dijete Božje.
Samo jedna bogobojazna misao i gesta, može sve promijeniti!
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. travnja 2026.
Gospodine, koliko puta trebam oprostiti? (Mt 18, 21-35)
Ponekad imamo previsoko mišljenje o sebi što nas dovodi do jednoga teškoga grijeha, grijeha prvih ljudi, nazivamo ga OHOLOST!
Ako budemo svjesni da živimo u laži svoje vlastite veličine i napravimo jedan veliki korak prema poniznosti, tada znaj da si krenuo Kristovim putem. Poniznost u kontekstu oprosta i traženja oprosta može nam učiniti samo dobro, povratiti nas na Božji put. Ako smo previše usmjereni samo na sebe, svoj EGO, onda se naš nutarnji svijet pomalo urušava. Jednostavno nismo stvoreni da budemo u okovima nepraštanja zadržavajući u sebi gorčine i teško breme koje nas pritišće a osobito naš duh, nego trebamo oslobođenje. Krist nas je oslobodio svojom mukom, smrću i Uskrsnućem! „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“ (Lk 23,24.)
Što dobivamo kada oprostimo, pa dobivamo mnogo, mir i milost za svoju dušu.
Koliko puta Gospodine trebam oprostiti svome bratu kada se ogriješi o mene? Koliko puta prijeći nekih riječi, uvreda, koje pogađaju i bole? Koliko puta smijem ispasti lud, izigran, ismijan? Do sedam puta…?
Isus ipak poziva na nešto neshvatljivo do sedamdeset x sedam… Jer veća je snaga u praštanju i ljubavi nego u zadržavanju gorčine i neopraštanja. Treba postaviti pitanje: Koliko si samo puta ti meni Gospodine oprostio?
Koliko sam puta i sam bio potreban Tvojega oprosta i milosrđa?
Jel moja molitva često bila usmjerena na moje osobno kajanje i traženja smilovanja?
Da, moj Gospodine, oprosti mi!
Oprosti mi i daj snage svakoga dana, iznova, za sve moje pogreške i propuste, za svaki trenutak mlakosti u vjeri, za svako zadržavanje gorčine u mome srcu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. travnja 2026.
Moje misli prepune strahova
Sveti Pavao u svojoj poslanici (Fil 4, 6-8) donosi nešto što nam itekako može pomoći, osobito u ovo današnje vrijeme kada mnogi traže mir i sigurnost.
„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!“ (Fil 4, 6-8)
Sveti Pavao jasno nam veli: Ni za što, nemojmo biti zabrinuti!!!
Zanimljivo jest da ovo piše dok je u tamnici zatočen, i osuđen na smrt. Vjerovao je i bio siguran da njegov život pripada Bogu i da ide tamo.
Bog nam daje nadu, on nas hrabri i kada smo potpuno u stanju beznađa. No par stvari koje su nam potrebne, a nalaze se u ovom tekstu jesu: da odlučimo biti ZAHVALNI, počnemo misliti PRAVEDNO, ISTINITO, ČASNO, ČISTO, LJUBAZNO, KREPOSNO, HVALEVRIJEDNO, odnosno pozitivno.
S druge strane đavao, koji je otac laži, želi u nas posijati riječi sumnje, nepovjerenja.
Kako se boriti protiv neprijatelja čovjeka, pa borimo se ISTINOM. To je zapravo najmoćnije oružje jer ISTINA će nas osloboditi.
Pokušajte sada vašu borbu protiv negativnih, lažnih misli: Uzmite jednu misao koja vas tjera na strah i beznađe…
Zatim, napravite ovaj korak, počnite razmišljati: Što Bog kaže o toj misli, uzmite možda Sveto Pismo, pročitajte neki odlomak. Dobro je porazgovarati i sa svećenikom, u svetoj Ispovjedi, jer upamtimo kada dolazimo na ispovijed, nismo došli samo nekoj osobi, došli smo ISUSU. Ili samo dopustite da vas molitva i kontemplacija dovedu do odgovora: ŠTO JE ISTINA?
Imate pravo birati: Hoću li vjerovati BOGU ili ću vjerovati u LAŽ!
Vjera je kako učimo dar Božji i mnogi su se sveci borili za vjeru, osobito kada su nastupile kušnje. Evo zato još jednog citata Svetog Pavla koji nam može pomoći: „Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.“ (2 Kor 12, 8-9)
Znaj da je Bog tu i nikamo ne ide, zna da nam je potreban pa i kada naše misli su daleko od Njega. On je onaj koji me drži na dlanu svomu, UVIJEK! NEBOJ SE!
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. travnja 2026.
Ne očajavaj, Isus je uz tebe
Ovaj poticaj napisao sam na temelju razgovora s ljudima koji ne znaju smisao svoga života, zapravo, ljudima koji ne mogu vidjeti da je Isus uvijek tu uz njih.
Povjerenje u Boga ne znači da će sve ispasti upravo onako kako mi ljudi želimo, ili da će nam u životu sve biti med i mlijeko. Također, to ne znači niti da ćemo povratiti lažni osjećaj sigurnosti kojega smo imali prije.
Povjerenje u Boga zapravo bi značilo, da sve ono što se događalo ili događa u našim životima, mi vjerujemo da je Bog s nama, i da će se, budemo li se čvrst držali Njega, On okrenuti na dobro. Zato su nam svakoga dana potrebne dobre odluke da ću i u najmračnijim trenutcima svoga života vjerovati da je Bog sa mnom. Ovaj život istina jako brzo prolazi, ali, Bog je uvijek s nama.
Zato sada možda trebaš zastati i promisliti:
- Koja je moja najdublja čežnja a što me sputava da to ostvarim?
- Najviše vrijednost moga života jesu u…?
- Kada bi moj život bio prepun smisla i ima li tu Bog svoje mjesto?
- Što te najviše boli u tvom životu, koje su to rane?
Moli iskreno Isusa da te iskreno ispuni svojom prisutnošću, udjeli svoj mir, kako bi mogao spoznati sve ono što te sputava da imaš sigurnost da je On tu s tobom u svim trenutcima tvoga života.
Isuse, ako hoćeš možeš me ozdraviti, možeš mi pomoći. Isuse pogledaj moje rane, koje me priječe da dođem k tebi!
Gospodine Isuse, dođi mi u pomoć!
Ne mogu više!
Nadvladava ovaj glas koji mi stalno govori: ne ide- popusti- odlazi, prekini svoju službu, svoj posao, možda i brak, zajednički život, fakultet, prijatelje…
Znam Isuse da svaki puta kada poslušam ovakav glas, glas neposlušnosti, završava propašću. Znam Isuse da ne smijem bježati od svoga jarma, nego se suočiti s tim.
Milost je da možemo vjerovati Isusu, pa što me može opteretiti kada znam da je On sa mnom, i po krivim stazama stvara On bolji put, i nitko nije vidio zapreke, tko je vjerovao u Njegovu Ljubav.
Isuse samo budi tu uz mene!
