Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan od 9. do 14. prosinca ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na službi voditelja Hrvatske katoličke misije Graubűnden u Švicarskoj. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova duhovna promišljanja pročitajte/poslušajte i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. prosinca 2024.
Ne gledati put, nego cilj
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. Riječi su ovo Psalma prvog koji nam pripovijeda o dva čovjekova puta, jednome koji vodi u propast i drugome koji vodi k čovjekovom konačnom cilju, vječnom životu s Bogom i blaženom gledanju Njegovog lica.
Čovjek je onaj kome je Bog dao slobodnu volju i onaj koji se odlučuje kojim će putem ići. Ono što nas često može prevariti je to da gledamo više put nego cilj, unatoč tome što znamo da svaki put ima svoj cilj kojem ćemo jednom morati doći, jer nema toga niti će ikada biti tko će na ovom svijetu ostati živjeti vječno. Naš ovozemaljski život samo je put, a konačni cilj dolazi nakon što se preselimo s ovoga svijeta. Isus nas u Evanđeljima poput prvoga psalma također poučava o dva puta, i kaže kako prostran na svom cilju ima široka vrata koja vode u propast, te nas poziva da idemo uskim putem koji je često teži, ali na njegovom cilju nalaze se uska vrata koja vode u život.
Bolje je stoga na svijetu imati malo muke kako bi zadobili dobra velika i baštinili kraljevstvo nepropadljivo i neprolazno, i klanjali se Bogu svome Stvoritelju sa svim anđelima i svetima njegovim.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. prosinca 2024.
Pripravite put Gospodinu
Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! Riječi su ovo koje snažno pozivaju na obraćenje i promjenu vlastitog života, pozivaju na odreknuće od grijeha, odvraćanje od zla i tame jer nagoviještaju skori dolazak svijetla koje će raspršiti i najtamniju noć. Kao što se i dan rađa iz noći, a svjetlo i tame, tako i naš Gospodin Isus, rodio se od djevice da u tmine našega svijeta i duše donese novo svijetlo svoje slave, da obnovi sve stvoreno i grijehom ranjeno.
On koji se nije držao svoje jednakosti s Bogom nego sam sebe ponizi, postavši ljudima sličan u svemu osim u grijehu, obličjem čovjeku nalik i poslušan do smrti da tako porazi i poništi grijeh koji je neposluhom prvih ljudi ušao u svijet.
Vrijeme došašća povlašteno je vrijeme kada smo posebno pozvani zaviriti u svoj život, ući u vlastitu pustinju poput Ivana Krstitelja, da bi u tišini jasnije čuli Riječ i spremno je prihvatili te predali Gospodinu sve svoje poteškoće, brige, tamu, neravne, hrapave i krivudave putove, kako bi Kristovo rođenje ponovno zasjalo u našem životu kao Mlado Sunce s visine.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. prosinca 2024.
Bog je naše utočište, snaga, spasenje…
Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Mile, blage i utješne su ove Isusove riječi koje nam donose evanđelisti u Svetom Pismu. Kao i sve Isusove riječi i govori one vrijede za sva vremena i za svakoga čovjeka. On koji proniče misli i tajne srdaca i vidi duboko ispod naše vanjštine vidio je brojne izmučene i ispaćene ljude u vrijeme dok je hodio ovom zemljom, a zasigurno situacija ljudi današnjice nije puno bolja. Svaka duša koja se odmakne od svoga iskona, od Boga uvijek se pati i jeca žudeći za izvorom života. Kako naše tijelo žeđa za vodom, tako i naša duša žeđa za Bogom.
Današnji svijet prepun je tehnoloških dostignuća, koji nam s jedne strane zasigurno olakšavaju život, dok nas s druge strane udaljuju jedne od drugih i od Boga. U knjizi postanka Bog i sam progovara i kaže da nije dobro da čovjek bude sam nego je potreban drugoga. Ukoliko se čovjek otuđi od Boga, ali i od ljudi te stvarnih odnosa i razgovora s drugima on gubi samoga sebe. Tada postajem umoran i prepun briga jer ne vidim izlaz koji ne mogu pronaći u sebi nego samo u Bogu. Samo je u Bogu mir dušo moja, samo je u njemu nada moja i spasenje.
Dopustimo stoga da Bog uđe u naše živote i brige, on je naše utočište, naša snaga i spasenje, pomoćnik spreman u nevolji. Bez Isusa sam bespomoćan i nemam ništa ako bih kojim slučajem imao i sve drugo osim njega, a samo s njim bez ičega drugoga imam sve. U Njemu ćemo naći spokoj dušama svojim.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. prosinca 2024.
U nebu već imaš svoj dom
Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih. Riječi su ovo našega Gospodina koje nam donosi sveti evanđelist Matej u kratkoj prispodobi nama svima dobro znanoj, o izgubljenoj ovci. Dobri pastir naš Gospodin, ostavlja ovčinjak i ovce koje su na sigurnom da bi pronašao onu jednu zalutalu koja je otišla izvan stada. Prispodoba ova koju nam donose evanđelja jedna je od najljepših i najutješnijih Isusovih prispodoba, jer pred nas stavlja sliku Isusa koji uvijek prvi preuzima inicijativu u našem životu, onoga čije oko uvijek budno pazi na svaki naš korak.
On je onaj koji nikad nas ne ostavlja, pa i onda kada mi svojevoljno iziđemo iz stada i odemo od njega našega Pastira. On se ne umara praštati i tražiti nas sve dok nas ne pronađe i ne vrati u svoje stado. Božja je volja, da se svako njegovo stvorenje spasi, da se vrati Njemu svome Bogu i početku. Kako i sam Isus kaže da je Otac za nas već od postanka svijeta pripravio stanove i da za svakoga u njegovu kraljevstvu ima mjesta.
Postani čovječe stoga više svjestan da u nebu već imaš svoj dom, da te gore čeka pripravljeno i uređeno mjesto, za čiju se izgradnju ne moraš mučiti kao na ovome svijetu jer Bog ti je već sve pripremio kada te stvorio i oblikovao. Tvoja duša čezne da se vrati svome Stvoritelju, poravni svoje staze i krive puteve u ovom vremenu došašća jer Gospodin dolazi, blizu je, s leđa i s lica on te obuhvaća, nikada ne spava, tvoj je vjerni pratitelj i ponijet će te natrag u svoje stado.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. prosinca 2024.
Neka mi bude po riječi tvojoj
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. O uzvišenih li riječi potpunog predanja vlastitoga života u Božje ruke koje je izgovorila naša nebeska Majka Marija. O ponizna li stava duše koja ne traži svoju, nego Božju volju. O velikog li pouzdanja u Oca koji u meni može izvesti puno više nego mogu moliti ili zamisliti. O prečiste li djevice, bez grijeha začete kojoj je jedina volja samo ona Božja. Suotkupiteljica, Bogorodica, Kraljica anđela i svih svetih, Majka naša i zagovornica samo je jedna Marija.
O kolika je samo njena zasluga za moje i tvoje otkupljenje. U susretu s anđelom, Božjim poslanikom izgovarajući riječi potpunog predanja, u krilu njenom po Duhu Svetom utjelovljuje se Sin Božji, moj i tvoj Gospodin Isus Krist, Spasitelj roda ljudskoga. O kako je divno tvoje djevičansko začeće Marijo, kako se samo nebo radovalo kada si svojom voljom prihvatila volju Božju, o kako je to veliko slavlje za cijeli ljudski rod, u krilu tvome utjelovio se i rodio spas. Majko naša, zagovornice i pomoćnice, sve nas ponesi svome Sinu, i nauči nas da poput tebe prihvaćamo i pristajemo na svaku Njegovu riječ, pa i onda kada ne znamo gdje će nas to dovesti, i onda kada je oko nas tama i nevolja, znajući da Bog u nama i preko nas želi učiniti velike stvari za koje uvijek u životu treba proći određeni put i poteškoće da bi donijeli brojne plodove. Neka se i zbog našeg prihvaćanja Božje volje nebo i zemlja raduju, neka naša jedina želja bude proslava tvoga imena Gospodine.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. prosinca 2024.
Budni budite…
U svetom vremenu došašća, kada se svi zajedno pripravljamo za proslavu Kristova rođenja, zasigurno nam često puta u misli i srce dođu riječi i zadatak našega Gospodina Isusa, „Budni budite i u svako doba molite.“
Snažan je to poziv i poticaj koji treba shvatiti ozbiljno i primijeniti ga u svom vlastitom životu. Budnost na koju Isus poziva sve nas izaziva na stalnu spremnost i iščekivanje drugog Kristova dolaska i njegova slavnoga kraljevstva. Isus uz poziv na budnost veže i poziv na stalnu molitvu, jer je upravo ona ključ čovjekove budnosti. Ostati uvijek budan za čovjeka nije nimalo lagan zadatak, stoga mu je potrebna Božja pomoć i snaga koju pronalazi u molitvi. Čovjek koji moli uvijek je budan i spreman, jer je njegova molitva poput ulja mudrih djevica koje su kao i lude pozaspale, ali s jedinom razlikom da su imale dovoljno ulja. Tako i čovjeku koji u svako doba budnosti moli, ulja nikad ne može ponestati. Bez Božje pomoći ne možemo učiniti ništa, On je naša snaga i utjeha, pomoćnik spreman u nevolji svakoj našega života. Iskoristimo ove dane došašća budni za Krista, da ne prođu u razuzdanosti i vlastitim užitcima, nego u molitvi, pokori, postu i djelima ljubavi, kako bi čineći dobro drugima zapravo pomogli najviše sebi približavajući se na taj način Kristu, postajući sve više njemu slični. Tada poput svetog Pavla možemo reći, „meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.“
