U srijedu, 5. kolovoza 2026. godine na 37. Međunarodnom molitvenom festivalu mladih – Mladifestu u Međugorju svetu misu predslavio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:
Homilija
na 37. Mladifestu
Međugorje, 5. kolovoza 2026.
Liturgijska čitanja:
Jr 31,1-7; Ps: Jr 31,10-12ab.13; Mt 15,21-28
Draga braćo u biskupskoj službi, braćo svećenici, braćo i sestre, dragi mladi!
1.Ovih smo dana zajedno molili, slušali Božju riječ i tražili Gospodina. Na završetku ovih susreta Crkva nam ponovno stavlja pred oči Sveto pismo. Ono nije zaključak ovih dana, nego ključ za njihovo razumijevanje. Zato vas pozivam da i večeras otvorimo svoje srce Božjem govoru.
Prorok Jeremija danas naviješta riječ koja je stoljećima nosila Božji narod: „Ljubavlju vječnom ljubim te.“ Izgovorena je u času kada se činilo da je sve izgubljeno. Jeruzalem je bio razoren, narod raspršen, a mnogi su se pitali ima li Savez još budućnost. Upravo tada Bog progovara. Njegova riječ otvara put ondje gdje ga čovjek više ne vidi. Zato Jeremija naviješta nadu koja se ne oslanja na ljudsku snagu, nego na Boga koji ostaje vjeran svojim obećanjima.
S tom riječju u srcu slušamo i današnje Evanđelje.
Isus dolazi u krajeve Tira i Sidona. Evanđelist ne opisuje put kojim je prošao. Njegov pogled odmah se zaustavlja na ženi koja izlazi Isusu ususret. Naziva je Kanaankom. Već sama ta riječ podsjeća na dugu povijest udaljenosti između njezina naroda i Izraela. Pred Isusom stoji žena za koju nitko ne bi očekivao da će postati primjer vjere.
Dolazi noseći u srcu bol svoje kćeri i svu svoju molitvu sažima u nekoliko riječi: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta.“
U toj kratkoj molitvi govori cijelo njezino srce. Nazivajući Isusa Gospodinom i Sinom Davidovim, ona u njemu prepoznaje obećanoga Mesiju. Dok mnogi oko njega još pokušavaju odgovoriti na pitanje tko je Isus, ova žena mu prilazi s vjerom.
Tada razgovor poprima neočekivan tijek. Matej bilježi samo jednu rečenicu: „On joj ne uzvrati ni riječi.“
Pred tom Isusovom šutnjom zastaje gotovo svaki čitatelj ovoga Evanđelja. I mi bismo u svome životu željeli da odgovor na našu molbu dođe odmah. Evanđelist Matej nas ne vodi prema brzom raspletu. Zadržava nas u toj Isusovoj šutnji, jer će se upravo u njoj otkriti veličina vjere ove žene, ali i ono što Isus želi učiniti u srcima svojih učenika.
2.Učenici, međutim, ne ostaju po strani. Dok žena i dalje doziva Isusa, učenici ga mole da joj udovolji, jer im njezin vapaj postaje teret. Kao da više čuju njezin glas nego što vide bol koju nosi u svome srcu.
Isus odgovara podsjećajući na put kojim je Bog vodio svoj narod. U tom se razgovoru već nazire širina njegova poslanja koje će, nakon uskrsnuća, obuhvatiti sve narode.
Žena ne pokušava uvjeriti Isusa ni izboriti se za sebe. Prilazi mu, klanja se i izgovara riječi koje sažimaju svu njezinu molitvu: „Gospodine, pomozi mi!“ Potom ostaje pred njim, čekajući odgovor s povjerenjem koje se ne gasi.
Isus nastavlja govoriti slikom koju nije lako prihvatiti. Žena se ne zaustavlja na tim riječima. Prihvaća ih i odgovara da i psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara. Ne gleda više na sebe ni na zapreke koje stoje između nje i Isusa. Pred njom je samo Gospodin od kojega očekuje milosrđe.
Tada Isus izgovara riječi koje rasvjetljuju cijeli susret: „Ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“
Isus se nije zaustavio na njezinim riječima, nego je pogledao u njezino srce. Prepoznao je vjeru koja se nije pokolebala ni u šutnji, ni u kušnji, ni pred onim što nije odmah razumjela. Zato ova žena ostaje trajni svjedok da Gospodin nikada ne ostavlja bez odgovora čovjeka koji mu dolazi s povjerenjem.
3.Dragi mladi!
Ovdje se susreću današnja Božja riječ i geslo ovogodišnjega Mladifesta: Ad fontem – Prema izvoru ili Na izvor. Kanaanka nije znala kako će završiti susret s Isusom, ali je znala komu može povjeriti svoju bol. Upravo je to vjera. Ona ne uklanja sva pitanja, ali čovjeku daje oslonac da kroz njih prođe. Zato Isus na kraju ne govori o njezinoj domišljatosti ni o njezinoj ustrajnosti. Govori o njezinoj vjeri.
I prorok Jeremija vodi nas prema istom otajstvu. Riječi: „Ljubavlju vječnom ljubim te“ prethode svakom našem odgovoru. Bog je prvi izgovorio riječ ljubavi. Zato je i svaka ljudska vjera odgovor na dar koji nam je već pružen.
Često mislimo da smo mi krenuli tražiti Boga. S vremenom otkrivamo da je on već bio na putu prema nama. To je iskustvo proroka Jeremije, to je iskustvo žene iz današnjega Evanđelja, to je osobito iskustvo sv. Augustina i svakoga tko iskreno otvori srce Kristu.
4.Mnogi ste od vas ovih dana došli u Međugorje sa svojim nakanama. Netko je došao zahvaliti, netko tražiti mir, netko donijeti pitanja na koja još nema odgovora. Važno je da se put ne zaustavi na lijepom iskustvu ovih dana. Geslo Ad fontem poziva nas da idemo i nastavimo tražiti izvor iz kojega život neprestano izvire.
Taj Izvor ima lice. To je Isus Krist. Zato nas Crkva uvijek okuplja oko euharistijskog stola. U Euharistiji nam Isus Krist daruje samoga sebe i ostaje među nama. Odatle Crkva živi i odatle uvijek iznova započinje.
Na tom putu prati nas i Blažena Djevica Marija. Ona nikada ne zadržava pogled na sebi. Kao i u Kani Galilejskoj, uvijek nas upućuje svome Sinu i govori: „Što god vam rekne, učinite!“ Njezino je poslanje uvijek isto: dovesti čovjeka Kristu, jedinom Izvoru života.
To je duboko razumio i sveti Franjo Asiški. Iz susreta s Kristom u Euharistiji crpio je snagu za svoj život i svoje poslanje. Nije tražio izvanredne znakove. Bila mu je dovoljna Kristova prisutnost u Euharistiji.
5.Ovih smo dana i ovdje iskusili kako ljudska slabost može ostaviti bolne tragove. Ali još smo snažnije doživjeli da ništa ne može nadjačati Kristovu prisutnost među svojim narodom. Oko istoga oltara ponovno se okupila Crkva i nastavila slaviti Euharistiju. To je odgovor vjere. Krist je naš Izvor i njegova milost ne prestaje teći.
U tom duhu želim se prisjetiti i današnjega dana. Dok se u Hrvatskoj danas zahvaljuje Bogu za dar slobode i s poštovanjem spominju hrvatski branitelji, ne možemo zaboraviti ni mnoge ljude iz Bosne i Hercegovine koji su u teškim ratnim godinama branili Hrvatsku, kao ni one iz Hrvatske koji su branili domove i živote ljudi u Bosni i Hercegovini. Njihova nas žrtva ne poziva da živimo od sjećanja na rat, nego da još odgovornije gradimo mir.
Dragi mladi, mnogi od vas dolazite iz krajeva koji nose rane rata ili još uvijek žive u sjeni sukoba. Zato ne dopustite da mržnja pronađe mjesto u vašem srcu. Papa Lav XIV. često nas podsjeća da mir ne nastaje sam od sebe. On počinje u srcu čovjeka koji dopušta Kristu da ga mijenja. Budite graditelji mira. Svijet danas treba upravo takve Kristove učenike.
Dok nastavljamo ovo euharistijsko slavlje, molimo Gospodina da nam podari vjeru kakvu je imala žena iz današnjega Evanđelja: vjeru koja ostaje uz njega i onda kada ga ne razumije do kraja, vjeru koja mu ne prestaje vapiti i vjeru koja u njemu uvijek prepoznaje jedini Izvor života.
Neka zato geslo Ad fontem ne ostane samo tema ovogodišnjega susreta. Neka postane put kojim ćemo se vraćati Kristu, jer jedino iz njega izvire život koji ne prolazi.
I neka jednoga dana i nama Gospodin izgovori riječi koje je izgovorio ženi Kanaanki: „Velika je tvoja vjera.“
Amen.
