Vrijeme u kojem živimo vrijeme je buke i kaosa. To je vrijeme koje počesto nasilno narušava ljudsku intimu kojoj je tako prijeko potreban mir. Naše vrijeme je vrijeme različitih podvojenosti. U nama i oko nas je toliko toga što nam se čini dalekim i stranim. Teško je pronaći mjesta za Gospodina u svijetu koji ljubi malo od onoga što njemu pripada. Često mi vjernici kažu da im se čini da se u ovo naše vrijeme ništa dobroga ne događa, da je u njemu vrlo malo lijepoga. Čvrsto vjerujem da je ovo jedna od najpodlijih đavolskih podvala: uvjeriti nas da se ne isplati boriti za svijet u kojem živimo. Jer, isplati se i ima smisla. U svijetu je još toliko ljepote i dobrote i ne smijemo odustati ni od svijeta, a ni od vremena u kojem živimo. Nadasve, ne smijemo odustati od čovjeka.
Prije nekoliko tjedana u poznatoj televizijskoj emisiji „Britanski talenti“ nastupio je 13-godišnji dječak Malakai Bayoh. Svojim glasovnim sposobnostima ovaj je dječak oduševio gledatelje, ali i žiri. Nema u tome ništa čudnoga. Svako malo svijetom se proširi snimka djece i odraslih koji svojim nastupima u emisijama ovakvog karaktera oduševe svijet. Bog talente uistinu daje u izobilju. Ipak, posebnost ovoga nastupa je izbor pjesme kojom je Malakai svijet ostavio bez daha. Radi se naime o napjevu Pie Jesu (Mili Isuse) iz Mozartovog moteta Exsultate, jubilate. Na sceni ove, jedne od najgledanijih svjetskih emisija, na sceni koja toliko puta obiluje onim što je daleko od evanđelja, nastupao je dječak i na latinskome jeziku molio: „O Mili Isuse, Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj im mir.“
Bilo je zanimljivo gledati reakcije onih koji su pratili ovu divnu izvedbu. Radosti, potresenosti, razdraganosti i suza nije nedostajalo. Iako je to u ovakvom televizijskom formatu često tek nekakva društvena norma i ljudi su emocionalni jer to od njih očekuje, čini mi se da se u ovom slučaju nešto drugo dogodilo. Naime, ljepota ove kršćanske skladbe progovorila je dušama koje možda nisu bile ni svjesne što slušaju ili što riječi koje je Malakri izgovarao znače, ali su duboko u sebi osjećale da ih taj mili glas djeteta uvodi u milinu koju traže, koju trebaju, za kojom vape.
Nalazimo se u vremenu pred slavlje Duhova. I ovo naše vrijeme nam se može činiti vremenom buke i vremenom u kojem se ništa dobroga ne događa. Ponekad nam se može činiti da se uzalud trudimo i da je svaki naš napor bacanje biserja pred svinje. Ipak, Bog djeluje i u ovom vremenu i u ovom trenutku. U buci u kojoj živimo on i danas progovara na način kako je to uvijek činio – kroz ljepotu onoga što je stvorio. Čitamo u Svetom Pismu kakav je bio svijet prije događaja Duhova. Bio je to svijet dalekih krajnosti, svijet strahova, hladni svijet u kojem nije bilo mjesta ni za Boga ni za čovjeka. Po događaju Duhova pak taj je svijet preobražen darovima Duha Svetoga, darovima Božje blizine, evanđeoske jakosti i Kristove nježnosti. Po daru Duha Svetoga svijetom se pronijela radosna vijest o Bogu koji ljubi čovjeka do te mjere da za njega polazi na križ. Otada s pravom sve generacije u svako vrijeme mogu u pjesmi moliti: „O Mili Isuse, Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir.“
Ovaj 13-godišnji dječak svojom je pjesmom oduševio ljude. Oduševio ih jer ne samo zato jer koristi talent koji mu je Bog udijelio, nego još i više jer je izabrao skladbu koja u sebi krije obnoviteljsku snagu ljudskoga duha. Skladba je to koja opominje naša osjetila, nadahnjuje naše misli i smiruje naše strahove. Dok je slušamo, u nama se bude osećaji koji nas uvjeravaju da svijet lijep i da je život dar s neba, kako je to pjesnik izrazio.
Američki biskup i poznati evangelizator Robert Barron na puno je mjesta govorio kako svaki uspješni pokušaj evangelizacije, pronošenja Isusove radosne vijesti, započinje govorom o ljepoti. Prije negoli ljude uvjerimo da je naša pobožnost ispravna, naša molitvena zajednica jedina autentična, naša interpretacija jedina točna i da je naša vjera istinita, moramo im omogućiti susret sa onim koga u pobožnosti častimo, onim koga u interpretaciji razumijevamo, onim na čiji poziv vjerom odgovaramo. To je velika duhovska zadaća cijele Crkve i svakog pojedinca u njoj: trajno ljude svojim riječima, svojim djelima i onime što zajedno činimo i stvaramo podsjećati da je Bog ne samo dobar i istinit, nego da je u njemu punina ljepote i nježnosti koja nam je tako prijeko potrebna. Zato biskup Barron u svojim nastupima uvijek započinje govorom o tolikim lijepim stvarima koje je naša vjera svijetu darovala i svijet obogatila, poput skladbe kojom je Malakai oduševio svijet. Uspješna evangelizacija u većini slučajeva započinje svjedočanstvom nježnosti i ljepote, a tek onda vodi do prihvaćanja njezine istinitosti.
Poziv Crkve u svako doba je bio svjedočiti upravo to: tu beskrajnu ljepotu Božju, čudesnu nježnost njegovoga Svetog Srca i otajstvenu istinitost njegove Osobe. To je i naš poziv danas. Baš poput učenika koji u događaju Duhova otkrivaju snagu koja ih nosi naprijed, i nama danas su potrebni Duhovi, događaj hrabrog prihvaćanja i svjedočenja ovih Božjih osobina u jednostavnosti naših svakodnevnih koraka.
fra Antonio Musa
