Na blagdan Uzvišenje svetoga Križa, u utorak 14. rujna Misom u 18 sati u mostarskoj katedrali proslaviljena je posveta katedrale Marije Majke Crkve. Misu je predslavio biskup Petar Palić. Katedrala u Mostrau posvećena je 14. rujna 1980. Posvetio ju je kardinal Franjo Šeper.
To je dan na kojega je 1980. biskup Petar Čule predao biskupsku službu biskupu Pavlu Žaniću, a 2020. biskup Ratko Perić biskupu Petru Paliću.
”Ovom euharistijom Gospodinu želimo reći hvala za mnoga dobročinstva kojima nas svakodnevno obasipa: za milost vjere, za Crkvu i svetost njezinih članova, za ljude koje nam Bog stavlja na životne putove, za sakramentalnu milost biskupskoga i svećeničkoga reda, za dar Bogu posvećenog života, kao i za sve one koji su nam prethodili na putu vjere. Zahvalno ih se i s molitvom u srcu spominjemo.
Danas zahvaljujemo za Križ i križeve; za križ po kojemu nas je Gospodin Isus otkupio i u kojemu i svi naši križevi nalaze svoj smisao. Zahvaljujemo Gospodinu i za ovu našu katedralu, koja je na današnji dan posvećena, kao i za sve dobročinitelje koji su pomogli u njezinoj izgradnji”, kazao je na početku homilije biskup Palić, a uz mnoštvo svećenika u koncelebraciji su bili i biskup u miru Ratko Perić, biskup kotorski Ivan Štironja, nadbiskup koadjutor vrhbosnasnki Tomo Vukšić.
S obljetnicom posvete katedrale, 25. obljetnicu svećeničkog ređenja uz biskupa Petra Palića, proslavili su i fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Ljubo Kurtović, župnik na Humcu, don Ivan Perić, župnik i rektor Svetišta u Studencima, fra Marinko Šakota, župnik u Međugorju i fra Valentin Vukoja, župnik u Posuškom Gracu, a 50. obljetnicu svećeničkog ređenja proslavili su don Mihovil Zrno i don Marko Kutleša.
Biskup Palić u svojoj homiliji obratio se i svećenicima.
Homilija biskupa Petra Palića na blagdan Uzvišenja svetog Križa u Mostaru
”U otajstvu križa rođeno je i naše svećeništvo. Biti svećenik danas znači u prvom redu prihvatiti logiku križa, ne život egoizma, nego život darivanja i odgovornosti u poslanju, život umiranja sebi, da bismo mi i drugi mogli živjeti.
Biti svećenik danas znači moliti se Gospodinu da od naroda udalji suvremene „zmije“ svih oblika i svih načina ugriza.
Biti svećenik danas znači ljubiti Krista u njegovu otajstvenu tijelu, Crkvi. U Crkvi blista sjaj svetosti tolikih njezinih sinova i kćeri. Bilo ih je u prošlosti, ima ih i danas. I mi smo pozvani uvrstiti se u taj zbor. Danas su to ljudi koji ojačani Kristovim Duhom daju svjedočanstvo evanđelja i naviještaju ga, slave euharistiju i sakramente i žive vjeru, koja je u ljubavi djelotvorna (Gal 5,6)”, kazao je mons. Petar Palić, koji je kazao i kako je ”usredotočenost na Isusa Krista, živoga Gospodina i njegovo evanđelje prvo i osnovno što se traži od onoga tko jest i od onoga tko želi biti i postati svećenik”.
”Gospodine Isuse, sa svoga križa gledaš nas i ljubiš. Neka tvoja ljubav siđe na našu žednu i suhu zemlju, na one osjećaje u nama koji kao da nas odvajaju od Tebe. Neka naše oči uvijek susretnu tvoje i nikada se ne okreću od Tebe. Neka naše srce uvijek bude spremno ići za Tobom na Tvoju riječ.
Marijo, Majko Crkve i sveti Josipe, budite nam zagovornici i pomoćnici na našem putu, do konačnog susreta u „obećanoj zemlji“, u vječnosti”, zaključio je svoju homiliju pred mnoštvom vjenrika u mostarskoj katedrali mons. Petar Palić.
Fra Miljenko Šteko: Naša životna povijest više je pisana Božjim prstom nego našim
Fra Miljenko Šteko na kraju svete mise obratio se u ime jubilaraca upitavši se što bi mogli vidjeti na izvorištu svoga zvanja ako bi se osvrnuli na svoj dosadašnji život?
”Vidio bi sliku duge staze, a na početku staze maloga i pomalo začuđenoga dječaka kako oprezno zakoračuje na stazu, poput nekoga tko zakoračuje u sasvim nepoznato. Na stazi dječakovi koraci, polagani, nekada nesigurni, čak možda i uplašeni, tragovi propitkivanja i traženja. Staza vijuga prema sadašnjosti, a na njoj se zapažaju sve smjeliji tragovi dječakovih stopa.
Slika staze može se u mislima i okrenuti: može se promatrati iz sadašnjosti prema prošlosti, na tragu one izreke danskoga filozofa Sörena Kierkegaarda: ‘Život se mora živjeti odnaprijed, ali razumjeti ga se može samo odnazad’.
I to je čudesno, jer kad se tako pogleda, pokraj dječakovih tragova vide se i nečiji doista krupniji tragovi. Sa svakim krupnim tragom dječak je postajao odvažniji, ustrajniji, milosniji i sigurniji. Čitajući odnazad naziremo kako nas je vodila Božja ruka, inače ne bismo stigli do ovoga slavlja. Božje stope išle su ukorak s nama i dovele nas do ovoga dana”, kazao je fra Miljenko koji se osvrnuo na Snaj gdje je Mojsije donio Zapovijedi.
”Biblija bilježi da su to bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim (Izl 31, 18b). I mi večeras možemo s pravom reći kako je naša životna povijest više pisana Božjim prstom nego našim.
Zato večeras u vaše i svoje ime ponizno zahvaljujem Svemogućemu Bogu za sve što nam je učinio na našemu životnom putu: Hvala Ti, Gospodine, što si nas stvorio tako čudesno (usp. Ps 139, 14). Hvala Ti što si nas pozvao u Crkvu svoga Sina. Hvala Ti što si nam u srce usadio klicu svećeničkoga poziva i dao da se ona posve razraste, rascvjeta i donosi plodove dostojne obraćenja (Mt 3, 8) i Kraljevstva (Mt 21, 43). Hvala Ti za sve one koji su nas molitvom, dobrotom pa i materijalnim sredstvima pomagali na našim putevima. Hvala Ti, Gospodine, što si nam podario milost kako bismo na našemu putu i mi mogli pomagati drugima. Hvala Ti, dobri Bože, za ovaj dan naših jubileja u kojem se slavi i posveta katedrale Marije Majke Crkve uz prisjećanje i svih ostalih događajnica! Dragi kolege i sujubilarci, neka dadne Gospodin da se svećeništvo u nama dovrši do pune mjere Božjeg plana s nama. Sretan i blagoslovljen srebrni jubilej i sve druge obljetnice!”, zaključio je fra Miljenko Šteko, a čestitke u ime svećenika i vjernika izrekao je generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo.
