U banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure u nedjelju, 8. ožujka, u večernjim satima slavljena je euharistija uoči 28. zajedničkog zasjedanja biskupa Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije. Misno slavlje predvodio je predsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, a propovijedao je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, izvijestila je KTA.
Na početku misnog slavlja sve nazočne pozdravio je banjolučki biskup Željko Majić.
„U našoj kršćanskoj tradiciji svaka od šest korizmenih nedjelja nosi svoje ime i posebno značenje. Prva se naziva Čista, druga Pačista, četvrta Sredoposna, peta Gluha, a šesta Cvjetnica. Samo je treća, kroz dugu povijest, ostala bezimena i bila poznata jednostavno kao Bezimena nedjelja. No, već devetnaest godina ona više nije bezimena. Odlukom nadbiskupa i biskupa Hrvatske biskupske konferencije ova je nedjelja dobila plemenito i sadržajno ime – Nedjelja solidarnosti. U tjednu koji joj prethodi vjernici Crkve u Hrvatskoj molitvom, žrtvom i darom milostinje svjedoče svoju blizinu i bratsku ljubav prema ranjenoj Crkvi u Bosni i Hercegovini.“
Dodao je i da se već jedanaest godina, odlukom nadbiskupa i biskupa BK BiH, na ovu nedjelju očituje posebna solidarnost između vjernika i župa Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.
„Naime, sva milostinja koja se danas u svim crkvama i na svim svetim misama prikupi prosljeđuje se župama s malim brojem vjernika, kojih je, nažalost, iz godine u godinu sve više.“
„Providonosno je što se upravo na ovaj dan, ovdje u našoj stolnici – katedrali sv. Bonaventure – okupio lijep broj nadbiskupa i biskupa dviju biskupskih konferencija na početku redovitoga godišnjeg zasjedanja kojemu je ove godine naša biskupija domaćin. Svojim dolaskom nadbiskupi i biskupi potvrđuju ono na što su prije devetnaest godina pozvali svećenike i vjernike: na zajedništvo, solidarnost i ustrajnost u vjeri.“
Biskup Majić potom je izrazio duboku zahvalnost za sve molitve, žrtve i djela ljubavi kojima Crkva u Hrvatskoj prati Crkvu u Bosni i Hercegovini te je pozdravio pristigle nadbiskupe i biskupe iz Republike Hrvatske i BiH: riječkog nadbiskupa Matu Uzinića, splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića te biskupe Vladu Košića iz Siska, Vjekoslava Huzjaka iz Bjelovara, Juru Bogdana, vojnog ordinarija u RH, Ivana Štironju iz Poreča i Ranka Vidovića s Hvara.
Među suslaviteljima su bili i generalni tajnik HBK-a preč. Krunoslav Novak te njegov zamjenik vlč. Ilija Dogan. Banjolučki biskup dodao je da će im se ostali nadbiskupi i biskupi HBK-a pridružiti tijekom večeri ili sutra ujutro prije početka zasjedanja.
„Biskupska konferencija BiH ovdje je u punom sastavu: nadbiskup Tomo Vukšić iz Sarajeva, predsjednik naše Konferencije, biskup Petar Palić iz Mostara, nedavno zaređeni vojni ordinarij Miro Relota, kojemu još jednom u osobno ime i u ime svih vas izričem srdačnu i bratsku čestitku. Tu je i naš umirovljeni biskup Franjo Komarica te vlč. Bojan Ivešić, generalni tajnik naše Konferencije.“
„Posebno pozdravljam apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini mons. Francisa Assisija Chullikatta koji će nam večeras uputiti i svoju riječ u homiliji“, kazao je mons. Majić.
Pozdrav je uputio i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, zboru i ministrantima, a osobito je pozdravio „drage vjernike grada Banje Luke i naše biskupije koji ste se večeras okupili da zajedno slavimo otajstvo naše vjere“.
Na početku propovijedi nuncij Chullikatt rekao je da „Riječ Božja, koja odzvanja ove nedjelje, vodi nas u samu srž korizme, gdje se sve okuplja oko jedne riječi istodobno zahtjevne i nadahnjujuće: obraćenje.“ Protumačio je da kršćansko obraćenje „nije tek jednostavan moralni napor, ni duhovni ‘make-up’. Ono je povratak: povratak živomu Bogu koji se objavljuje, koji nas zove po imenu i koji ulazi u našu povijest kako bi je preobrazio iznutra. Svako istinsko obraćenje nastaje iz Božjeg poticaja (usp. Mudr 12,19). Prije nego mi tražimo Boga, Bog traži nas; prije nego se naše srce otvori, On ga dotiče. Obraćenje nije polazišna točka, nego odgovor na poziv koji nam prethodi i koji nas jača.“
Nadbiskup Chullikatt podsjetio je na riječi pape Lava XIV. koji je istaknuo da je korizma prije svega vrijeme slušanja: samo onaj tko sluša prepoznaje da ga je već milost pohodila.
Pojasnio je da obraćenje ne izvire iz straha, nego „iz zahvalnosti što otkrivamo da smo ljubljeni povrh svake mjere te kada je obraćenje istinsko da se pretače u stvarna djela.“
Nuncij je potom govorio o „Božjem pozivu da izađemo iz tvrdoće srca i uđemo u širinu njegova milosrđa“. „Obratiti se znači napustiti neplodnost smokve koja ne donosi ploda (usp. Lk 13,6-9) i prihvatiti vrijeme Božje strpljivosti; prijeći iz tame u svjetlo (usp. Ef 5,8) kako bismo hodili kao djeca svjetla, budni i postojani do kraja (usp. Mt 24,13)… Svako srce koje se dopusti obnoviti Duhom jača zajedništvo, pročišćuje odnose, zacjeljuje rane i čini vjerodostojnijim svjedočanstvo Crkve u svijetu. Obraćenje jednoga postaje milost za mnoge; povratak jednoga brata vraća snagu čitavoj zajednici. Svetost nikada nije samotna: ona je zajednički dar, rast u ljubavi koja izgrađuje Crkvu i čini je živim znakom pomirenja i nade.
Na oltaru, gdje se sakramentalno obnavlja otajstvo križa, učimo da je pravi plod obraćenja darivanje samoga sebe. Ovdje se vrijeme preobražava u prinos, kušnja postaje plodna u žrtvi, a naše siromaštvo, sjedinjeno s Kristovom otkupiteljskom žrtvom, postaje izvor novoga života za Crkvu i za svijet“, istaknuo je nuncij.
„Na kraju krajeva, obratiti se znači iznutra se uspeti na oltar s Kristom, položiti podno križa vlastiti život i sjediniti ga s njegovom jedinom otkupiteljskom žrtvom. To znači dopustiti da vazmeni oganj u nama spali ono što je sebičnost i ravnodušnost, ali i oholost i samodostatnost, tvrdoću srca i duhovnu mlakost, neurednu želju, prikrivenu zavist, skrivenu ogorčenost, površnost u vjeri i strah da se potpuno povjerimo Bogu. Samo tako ono što je u nama tamno postaje svjetlo, ono što je neplodno postaje rodno, ono što je zatvoreno otvara se milosti. Tada križ postaje mjerilo naših izbora, euharistija škola nade, a Uskrs ispunjenje i krajnje određenje naše povijesti“, zaključio je nuncij Chullikatt.
Ceremonijar na misnom slavlju bio je mons. Ivica Božinović. Evanđelje je navijestio đakon Riječke nadbiskupije vlč. Matija Luketić. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više župa Banjolučke biskupije pod vodstvom s. M. Blanke Jeličić. Na orguljama je svirala Renata Boras, a na flauti Dorotea Bekić.
