U ovotjednoj emisiji Magistra vitae, započeli smo govoriti o događanjima u Vukovaru tijekom 1991. godine, uoči 30. obljetnice obrane i pada Grada Heroja, simbola hrvatskog otpora u Domovinskom ratu. Naš gost bio je dr. sc. Davor Marijan, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest.
Stanje prije rata i prvi izbori
„Općina Vukovar je u drugoj polovici 80-ih bila vrlo često na stranicama medija, zbog krize velikog poduzeća Borovo, koje je imalo oko 20.000 zaposlenih. Veliki dio općine je živio od toga poduzeća, koje je u drugoj polovici 80-ih godina bio jedan od najvećih gubitaša u zadnje dvije, tri godine. Gospodarsko stanje je bilo vrlo teško. Godine 1990. održani su prvi izbori, a vlast u Vukovaru osvojio je Savez komunista Hrvatske – stranka demokratskih promjena (SKH-SDP), što znači da su i Srbi i Hrvati glasali za ovu stranku, jer je prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u gradu živjelo oko 21.000 Hrvata, Srba je bilo blizu 14.500, a Jugoslavena preko 4.300, a na razini općine Hrvata je bilo 36.900, Srba 31.445 i 5.239 Jugoslavena.“
‘Ugroženost’ Srba u Hrvatskoj
„U memorandumu SANU koji je objavljen 1986. godine, tvrdilo se da je položaj Srba u Hrvatskoj takav da im je bilo gore samo u doba NDH. Već su tu postavljeni jaki temelji za tezu ugroženosti Srba i godinama to je raslo. Pobjeda HDZ 1990., u dijelu beogradskog tiska prikazana je kao pobjeda ustaštva, a svaki Hrvat koji se zalaže za nešto hrvatsko je odmah bio ustaša. U proljeće 1991. Vukovar je dobio ulogu da bude jedna pozornica na kojoj su srbijanski mediji dokazivali da su Srbi ugroženi. Naime nakon pobune u Pakracu i intervencije hrvatske policije, tu se umiješala i JNA, srpski mediji su zaista odradili jednu agresivnu kampanju s hrpom neistina, podmetanja, laži. Poznat je slučaj da su najprije javili da je stradao jedan od pravoslavnih svećenika, a dan kasnije su s njim napravili intervju. U Vukovaru, točnije u Borovom Selu, su organizirali prelazak skelom, srpskog stanovništva, žena, djece i mladih osoba, preko Dunava u Vojvodinu. Organizacijom takve scene, uz dovođenje medija, imate dokaz o „povampirenom ustaštvu“ u Hrvatskoj. To su bile jako dobre iskre, koje su potpaljivale vatru za budući rat.“
Masakr hrvatskih policajaca u Borovom Selu
„U travnju 1991. u istočnu Hrvatsku, u neka srpska sela, uključujući Borovo Selo, došli su doslovno Četnici Vojislava Šešelja, koji su se tako izjašnjavali. Jedna njihova skupina je zarobila dva policajca, prilikom napada na jednu policijsku ophodnju. Ta dva policajca su bili zatočeni, pretučeni i prebačeni u Vojvodinu. Kako se nije znala njihova sudbina, poslana je jedna skupina policajaca, koji su bili masakrirani. Poginulo je 12 policajaca.“
Ljeto 1991. u Vukovaru
„Nakon masakra u Borovom Selu, u tom trokutu između Osijeka, Vinkovaca i Vukovara, sela u kojima su Srbi bili većinsko stanovništvo, su se pobunila. Hrvatska policija nije mogla ni ući u ta sela. Ti su ljudi bili naoružani. Nakon sukoba u Sloveniji, porastao je broj postrojbi JNA u Vojvodini, na granici Hrvatske i Srbije, a početkom srpnja dolazi do novog razmještaja snaga JNA na vukovarskom području. Razdbolje srpanj/kolovoz obilježavaju manji sukobi. Već 8. srpnja bio je plan da JNA krene u dubinu Hrvatske, ali nisu krenuli. Ja smatram da nisu krenuli jer je u međuvremenu potpisan Brijunski sporazum, pa se armija nije usudila javno pokrenuti toliko snagu jer bi se odmah vidjelo da su oni inicijatori kršenja Brijunskog sporazuma. Cilj armije u tom trenutku bio je izazvati sukobe.“
O sukobima i borbama koji su započeli 25. kolovoza 1991. više ćemo govoriti idućega četvrtka. Ovu uvodnu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Andrija Šego
