Na Tjednu psihologije u Hercegovini mr. psihologije Kristijan Kraljević govorio je o temi Socijalne vještine. U emisiji „Oaza života“ Radiopostaje Mir Međugorje, pitali smo ga može li tu temu povezati s onom koju je već javno obrađivao – Ne bojte se odvažiti raširiti svoja krila?
„Naravno da se te dvije teme mogu spojiti. One su usko vezane uz razvoj djece od male dobi pa do adolescencije. Djeca socijalne vještine prije svega uče od roditelja. Jedna od prvih je dijeljenje. Dijete nije sebično ako ne dijeli, nego ono to još nije naučilo.
Uvijek je dobro djelima pokazivati, primjerom, a ne riječima govoriti.
Djeca nisu naša svojina. Nego su nam dana da se o njima brinemo i da od tog malog ploda napravimo veliko drvo koje neće moći srušiti ni najveće oluje. Treba ih katkad pustiti i da osjete bol, kao što je bolno obrezivanje ruža, ali vodi dobru. Primjerice ne želi se penjati uz stepenice, ali ga treba potaknuti da to učini, da iskusi taj napor.
Tema straha je također važna. Postoji opasnost, ali ne i strah. Strah ne postoji, on je naš proizvod. Zato djecu treba učiti i što je bol, i što je strah i što je teret. I o konfliktu ih treba poučiti jer je to stvarnost života“, kazao je prof. Kraljević naglašavajući kako postoje mnogi tečajevi, ali ne i roditeljstva.
„Kao srednjoškolac osjećao sam se kao u džungli. Svi nešto od mene očekuju, traže, a ne znam što. Slično i kada sam postao otac. Očinstvo je problem Hercegovine. Treba učiti očinstvu i majčinstvu. Treba poučiti mlade kako očuvati brak. Treba mlade poučiti izvršavanju obveza. Sve počinje sa pisanjem zadaće. U početku raditi više s njima, kasnije sve manje, do samostalnosti. A roditeljima, posebno majkama je odvajanje teško“, govori Kraljivć i dodaje kako su „vrijednosti nešto što treba biti utkano u našu svakodnevicu. Treba izgraditi jak kršćanski temelj i onda se dijete neće izgubiti.“
„Kada u školu trebam pozvati roditelja djeteta tražim da dođe otac. Za uspjeh je potrebna jednaka uključenost oba roditelja u odgoj. Prezaposlenim i odsutnim očevima kažem da trebaju vrijeme koje imaju, ma kako ono bilo kratko, posvetiti djetetu. Rijetko pamtimo darove koje smo dobili od roditelja, ali pamtimo trenutke provedene s njima.
Djeca preko nas stvaraju sliku svijeta. I vide svijet očima kako ga mi gledamo. Zato su djeci bitni otac, majka, učitelj, svećenik, časna sestra… Zato je dobro kod sebe primijetiti nedostatke i pokušati ih mijenjati. I onog trenutka kada to počnemo mijenjati i raditi na sebi djeci pokazujemo pravilan način.
Bilo bi dobro pozabaviti se sobom, naučiti neke male stvari umjesto da mijenjamo neke velike stvari u svom životu. ‘Male stvari postaju kapi velikog oceana ljubavi’ rekla je Majka Terezija. I ako mi činimo puno malih stvari, jednog dana to će postati veliki ocean ljubavi i taj ocean ljubavi mi će mo prenijeti na svoju djecu. Tako, neka pouka u malim stvarima je najveća tajna“ zaključio je mr. psihologije Kristijan Kraljević, u emisiji Oaza života koju možete poslušati na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
