Prošlo je 30 godina od progona Iločana iz njihovog grada. Tim povodom u ovotjednoj emisiji „Magistra vitae“ govorili smo o toj temi, o napadu JNA na Ilok, o progonstvu, djelovanju gradskih vlasti ali i životu iločkih prognanika. Naša gošća bila je doktorandica studija povijesti na Fakultetu hrvatskih studija, Nikolina Mokricki.
Stanje u Iloku prije sukoba
„Ilok je smješten na krajnjem istoku Republike Hrvatske, odnosno na desnoj obali Dunava, na zapadnim obroncima Fruške gore. Ono što je izuzetno važno naglasiti je to je grad sa tri strane okružen Republikom Srbijom, te se iz tog razloga našao na nepovoljnom strateškom položaju u vrijeme Domovinskog rata. Na višestranačkim izborima održanima u proljeće 1990. u Iloku je pobijedio HDZ. U skladu s događanjima drugdje u Hrvatskoj, ubrzoo je u Iloku i okolnom području došlo do pojave nacionalnih sukobljavanja između Hrvata i Srba, a što je bilo potaknuto oružanom pobunom srpske manjine“.
Oružani sukobi u Iloku
„Oružani sukobinastupili su u prvoj polovici 1991., sukladno pogoršanju sigurnosne situacje,drugdje u Hrvatskoj. Zbog navedenog nepovoljnog strateškog položaja Ilok seubrzo našao na meti JNA. Tenkovi i brodovi JNA su 7. svibnja 1991. zauzeli most „25maj“ na Dunavu. Iločke gradske vlasi su osnovale štab za obranu mjesta, još utravnju ’91. i od tada su incidenti između dviju strana bili stalni. Zahvaljujućinadmoći u naoružanju i opremi, JNA je ubrzo opkolila grad, što je ubrzo došlodo izražaja u rujnu 1991. okupacijom okolnih naselja. Teška situacija nastupilaje padom Tovarnika i Ilače, čim je Ilok doveden u potpunu teritorijalnublokadu. Pokušaji hrvatskih vlasti da se na tome području organizira konkretnijaobrana, nisu uspjeli“.
Progon Iločana
„Odlazakstanovništva započeo je 17. listopada u 8h ujutro. Od samog ranog jutra ljudisu skupljali najnužnije stvari. Najčešće je to bila osobna odjeća. Kolona dužine10 km formirala se u gradu i usmjerena je prema mostu, gdje se nalazila kontrolnatočka JNA. Kolona prognanika bila je sastavljena od osobnih automobila,automobila s prikolicama, traktora, kamp prikolica, kamiona i dr. Vozila, asvaki vozač dobio je 10 litara goriva. Pripadnici JNA držali su upreno oružje uprestrašene prognanike, a neke su izdvojili i prebacili ih u logore u Srbiji.Pripadnici JNA su uhitili 30-ak iločkih mladića koji su bili pripadnicilokalnih hrvatskih snaga, a što je bilo protivno 6. točki Šidskog sporazuma. Posljednjakolona Ilokačan napustila je Ilok oko 18h i ukupno je prema hrvatskim podacima,na ovaj način JNA protjerala oko 8.000 ljudi. Prognanici su prema slobodnomhrvatskom teritoriju išli preko Srbije. Iločki prognanici smješteni su diljemHrvatske. Brojne skupine u Zagrebu i okolici, u turističkim objektima najadranskoj obali i manji dio u Podravini ili drugim dijelovima Slavonije“.
Život u progonstvu
„Prognanici su bili raspoređeni u tri vrste smještaja. Organiziranom smještaju, prognaničkim naseljima i u privatnom smještaju. Organiziran smještaj podrazumijeva stanovanje prognanika u hotelima, gdje im je omogućena svakodnevna prehrana i na taj način smješteni su iločki prognanici u turističkim kapacitetima na području Istre i Kvarnera. Najviše prognanika je bilo u Opatiji, na otoku Krku i u Puli. Prognaničko naselje je tip smještaja u kojem su se prognanici sami skrbili o sebi i bili su oslobođeni plaćanja režija. Najviše ih bilo smješteno kod Vinkovaca. U privatnom smještaju prognanici su bili zbrinuti najčešće kod rodbine ili prijatelja, a dio u napuštenim kućama i pomoćnim prostorijama. Tijekom progonstva, Iločani su organizirali niz aktivnosti, uz potporu gradskih vlasti Iloka. Posebno su se istaknuli u kulturnoj djelatnosti, organizirajući niz izložbi i drugih kulturnih manifestacija. Prognaničke dane provodili su u svakodnevnim aktivnostima, kojima su se bavili tijekom života u Iloku i na taj način su sačuvali svoj identitet tijekom višegodišnjeg progonstva. Tako su primjerice iločke prognanice svakodnevnicu kratile heklanjem, izradom slavonskih kolača. Također su se organizirale izložbe ručnih radova, djeca su bila okupljena u pjevački zbor, za najmlađe prognanike bili su organizirani dječji vrtići i igraonice. Osnovali su se tamburaški sastavi u kojima su djeca svirala, a pogotovo su bile bogate sportske aktivnosti“.
Cijelu emisiju „Magistra vitae“ poslušajte na našem YouTube kanalu.
Andrija Šego
