Nadbiskup Kaunasa mons. Kęstutis Kėvalas u Međugorju: Nikad neću zaboraviti svjetinu koja je nagrnula na ispovijed

Litvanski dani,  bio je naziv hodočašća oko 500 vjernika iz Litve koje je trajalo u Međugorju  od 5. do 7. svibnja. U pratnji hodočasnika iz Litve bio je i nadbiskup Kaunasa mons. Kęstutis Kėvalas, koji je posjetio našu Radiopostaju Mir Međugorje za koju je dao i intervju.

Mons. Kėvalas je na početku kazao više o ovome hodočašću: „Počeli smo s malim grupama 1991. godine koje su dolazile ovamo u Međugorje. Prvenstveno je bila riječ o skupinama mladih koje su dolazile na Mladifest. Kasnije je krenuo prekrasan projekt Radio Marije; slušajući Marijin glas preko radijskih valova u Litvi, došli smo na ideju da se i sami odvažimo na veći projekt organiziranja hodočašća za sve uzraste. Danas možemo biti sretni i ponosni što smo u tom projektu već tri godine. Nadamo se da će se iz godine u godinu sve više duša odazvati tom pozivu. Zanimljivo je spomenuti da i mi u Litvi imamo marijansko svetište koje iznimno štujemo. To je također mjesto Gospina ukazanja, vrlo posebno mjesto gdje nam se Gospa obratila i pozvala nas na obraćenje te na odaziv pozivu njezina Sina. To se mjesto zove Šiluva i odobreno je od Vatikana. Kao što je Gospa tamo rekla: „Pozivam vas sve svome Sinu“, upravo zbog toga toliko volimo Međugorje. Međugorje je posebno mjesto i, kao nadbiskup, mogu zaključiti da Marija bira upravo takva mjesta gdje su ponizni ljudi“.

Nadbiskup Kėvalas ističe da je prvi put došao u Međugorje s hodočasnicima 2006.

„Tom sam prilikom iskusio jednu posebnu vrstu radosti. Uspio sam osjetiti onaj mir kojeg toliko puta opisuju da se osjeća u Međugorju, no najdublji i najveći dojam na mene ostavio je trenutak kada sam zapravo bio ispovjednik. Nikada neću zaboraviti taj trenutak kada sam vidio toliku svjetinu koja je nagrnula na ispovijed. I isto tako je bio jedan trenutak koji me posebno nekako obilježio, a to su bili ljudi koji su dolazili i tražili ispovijed, a nisu čak bili niti katolici. Ne mogu opisati taj dojam koji sam tada doživio, samo sam razmišljao: „Gospodine, ovdje se nešto veliko događa, ovo je nešto zaista, zaista ozbiljno.“ Stoga sam ih u tim prilikama, kada su mi se počeli obraćati znajući da nisu katolici, kao nadbiskup i svećenik barem sam  blagoslovio, naravno nisam ih mogao ispovjediti. Za mene je to bio ogroman dokaz pozitivnih plodova Međugorja i najveći dokaz.”

Cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu.

Dragana Pavlović

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne