U ovotjednoj emisiji „Magistra vitae“ započeli smo govoriti o Ličanima, odnosno ličkoj 79. pješačkoj pukovniji koja je sudjelovala u okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. god, kada je Austro-Ugarska monarhija vojnom prisilom potpuno promijenila političko stanje tadašnje osmanske pokrajine, prouzročivši usput brojne žrtve s obje zaraćene strane. Za pojedine građane tadašnje Bosne i Hercegovine to je bila velika tragedija, a za druge sreća zbog postizanja neovisnosti od osmanske vlasti. Iako su se ovi događaji dogodili prije više od 140 godina, njihove posljedice su vidljive i danas, i nećemo ih razumjeti ako ne upoznamo to vrijeme, a posebno političke okolnosti u kojima se sve to dogodilo. Stoga je naš gost bio umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske i vojni povjesničar Nikola Tominac.
Na početku emisije pukovnik Tominac je govorio o Istočnom pitanju. Naime već od 17. st. Osmansko Carstvo upalo je u krizu. Tadašnje velike sile, godinama se nisu mogle dogovoriti kako podijeliti ogromno Osmansko Carstvo. U 19. st., zbog spleta međunarodnih okolnosti i mnogih sukoba, došlo je do Berlinskog kongresa, na kojemu su se 1878. god. sastale velike sile: Engleska, Rusija, Turska, Austro-Ugarska, Njemačka, Francuska i Italija, te se među ostalim, dogovorili da Austro-Ugarska može okupirati Bosnu i Hercegovinu, tadašnju osmansku pokrajinu.
U okupaciji Bosne i Hercegovine, sudjelovala je i lička 79. pješačka pukovnija, a više nam je o njoj govorio pukovnik Tominac:
„Ta je pukovnija nastala od nekoliko ranijih krajiških pukovnija, s ciljem stvaranja oružane sile, za interese Austro-Ugarske na širim područjima Europe, da ona bude mobilna, osposobljenja za djelovanje van granica. Lička 79. pješačka pukovnija popunjavala se s područja Like i Primorja. Svaka ta pukovnija bila je sastavljena od 5 bojnih ili bataljuna. Prve tri bojne su bile uvijek sastavljene od mlađih vojnika, i one su bile mirnodopski stacionirane u Grazu (Austrija), kako bi na neki način odmah mogle biti na stand by-u u slučaju nekih potreba u središnjoj Europi. Stariji vojnici koji su bili u sastavu IV. i V. bojne, bili su u stanju mobilizacijske pripravnosti na širem području Like, zbog Turaka, i one su bile stacionirane na području Otočca“.
Odredbe o okupaciji Bosne i Hercegovine, donesene na Berlinskom kongresu trebalo je što prije provesti u djelo. O pripremama za okupaciju više je kazao umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske i vojni povjesničar Nikola Tominac:
„Kako je u Domovinskom ratu, Bosna i Hercegovina bila strateški važna za Hrvatsku, tako je bilo i Austro-Ugarskoj Monarhij. Položaj Monarhije bio je nepovoljan, posebno za obranu Dalmacije, koji je jedan plitki prostor, omeđen planinama u Bosni i Hercegovini, a ta je granica prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori iznosila oko 900 km u to vrijeme. Trećina granice je išla dolinom rijeke Save i ona je bila relativno laka za obranu, međutim ostatak dijela prema Dalmaciji i Lici je bio vrlo nepovoljan za obranu. Važno je napomenuti da nijedna važnija geostrateška točka Dalmacije se ne nalazi u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini. Tako da od rijeke Zrmanje, pa do rta Oštro u Dalmaciji, nemamo taktičku dubinu, pa njena obrana isključivo ovisi o obrani njenog zaleđa, koje je opet u BiH. Odredbu o okupaciji s Berlinskog kongresa trebalo je što prije provesti u djelo. Naravno je da su vlasti toga vremena, to povjerili ljudima koji su najbolje poznavali to područje, mentalitet ljudi i tako su rukovodeći ljudi bili rodom s ovog područja, a ujedno i same snage. Tako da je komunikacija bila dosta dobra, s obzirom na jezik. Same pripreme za okupaciju započele su 9. lipnja, a grupacija snaga završena je 6. srpnja. Za vojnog zapovjednika operacija imenovan je general artiljerije Josip barun Filipović, časnik ličkih korijena, koji je operativno rukovodio cjelokupnim operacijama. U početnom sastavu snaga bile su mobilizirane 6., 7., i 20. pješačka divizija za napad na Bosnu sa sjevera, prvenstveno dolinama rijeka Vrbasa i Bosne, čime bi se stvorila manja područja za kasnije operativno čišćenje prostora. U Dalmaciji je 18. pješačka divizija razmještena za napad na Hercegovinu. Zapovjednik 18. pješačke divizije bio je Hrvat, podmaršal Stjepan barun Jovanović, koji je zapovijedao desnim napadnim krilom iz Dalmacije“.
Idućega četvrtka govorit ćemo o operacijama i borbama koje su vođene u Bosni i Hercegovini tijekom okupacije 1878. god., a ovotjednu emisiju „Magistra vitae“ poslušajte na našem YouTube kanalu.
Andrija Šego
