Postoje ljudi čiji je rad, svestranost, društvenu angažiranost zaista teško sažeti u 20 minuta. Sveučilišna profesorica Tina Laco jedna je od njih, a u emisiji Živim svoje snove govorila je o svom radu sa studentima, o umjetnosti, književnosti, mladima danas.
Prof. Laco je supruga i majka, ali i urednica i recenzentica brojnih knjiga i kazališnih komada, redateljica, te članica raznih žirija, ali i znanstvenih skupova. Sve ove uloge ju na svoj način raduju, no najviše ju motivira rad sa studentima i kako sama kaže drži ju najvitalnijom.
Prof. Tina Laco 2009. diplomirala je na Sveučilištu u Mostaru hrvatski i engleski jezik i književnost, a iste godine je diplomirala i glumu na Univerzitetu Džemal Bijedić na Odsjeku za dramsku umjetnost. Gluma je njena prva ljubav, a jezike je upisala zbog ljubavi prema književnosti.
Dokaz da je perfektno usklađivala dva studija je i činjenica da je za vrijeme studija dobila Rektorovu nagradu na Sveučilištu u Mostaru, kao i dvije Rektorove nagrade na Univerzitetu „Džemal Bijedić“, no njen put tu nije stao. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pri Odsjeku za komparativnu književnost s izvrsnim uspjehom položila je svoj doktorski ispit na temu „Bosanskohercegovačka teatrologija nakon Drugoga svjetskoga rata“. Iako se danas mladima prigovara kako su letargični prof. Laco ističe da s obzirom na okolnosti i izloženost lošim i negativnim vijestima to i nije neko čudo. Smatra da svi oni koji su u poziciji da pozitivno utječu na mlade ljude to trebaju i činiti, motivirati ih, biti im podrška i pružiti im razumijevanje te ističe kako svoj posao sveučilišne profesorice ne doživljava kao posao, već kao misiju.
Kako je istaknula u razgovoru gluma je njena prva ljubav, a ponukana tom ljubavi s kolegom Ivom Krešićem je vodila radionice glume u HNK Mostar utemeljivši Mali teatar. Svi oni koji nisu imali priliku studirati glumu i baviti se profesionalno glumom na ovaj način su dobili priliku iskazati se i realizirati svoje talente. Gluma je u našim krajevima još jedno prilično ekstravagantno zanimanje stoga prof. Laco ističe kako ljudi bavljenje bilo kojom umjetnošću smatraju hobijem, a da se treba nešto drugo raditi od čega će se živjeti. Njeno mišljenje je da ako čovjek osjeća u sebi poriv da se bavi umjetnošću onda taj poriv treba i realizirati inače nikada do kraja neće biti sretan.
Unatoč uvriježenom mišljenju kako je kazalište izgubilo bitku i da je film preuzeo primat, gošća emisije Živim svoje snove prof. Laco svjedoči da mlada publika sve više hrli u kazalište, te da su sve predstave jako lijepo popunjene.
S obzirom da se prof. Laco u posljednje vrijeme istakla kao kazališna kritičarka na pitanje pazi li da se ne zamjeri kolegama kad piše recenzije, odgovara da ona sebe ne doživljava kao kritičarku, već da to što piše su više osvrti kojima nije cilj isticati što nije bilo dobro jer to nikako nije plodonosno za razvoj kazališne umjetnosti. Stvaralaštvo joj je donijelo sreću da u potpunosti proživljava ono što radi, te je iznimno zahvalna što ima privilegiju raditi ono što ljudima katkada uopće ne zvuči kao posao, a to je čitati knjige i gledati predstave.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Antonija Bubalo
