Početak je mjeseca rujna, a u Međugorju se i dalje nalaze brojni hodočasnici iz cijeloga svijeta, iz Ukrajine, Španjolske, Slovačke, Nizozemske, Belgije, SAD-a, Austrije, Poljske, Irske, Švicarske, Francuske, Engleske, Njemačke, Libanona, Italije, te iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tijekom cijele godine mnogi hodočasnici dolaze u Međugorje automobilima, autobusima, pješice… Tako su u ponedjeljak (5. rujna) u Međugorje s biciklima pristigli hodočasnici iz Austrije. Skupina od 14 biciklista putovala je sedam dana kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku prešavši do Međugorja više od 700 kilometara, a pred župnu crkvu sv. Jakova stigli su neposredno prije večernjeg molitvenog programa. Ovo im je 14. put da dolaze u Međugorje na ovakav način, a neki od njih podijelili su s nama svoje dojmove.
„Od 2007. godine svake godine vozimo se biciklima do Međugorja, jednom godišnje. Na početku je to započelo kao jedna šala, ali se poslije organiziralo kao zahvalno hodočašće, te nas je prve godine bilo samo troje. Prvo to hodočašće je bilo posebno jer nije ništa bilo organizirano, sve je bilo spontano, ali s jednim dobrim ciljem. Jako interesantno je da kada se ovako vozi na biciklima prolazi se kroz prirodu, kroz razne predjele u prirodi i to je jako dobro da čovjek sam sa sobom se susretne kroz vožnju kroz prirodu. Ovaj put nas je bilo ukupno 14 biciklista, te ja koji sam ih pratio. Vožnja je trajala sedam dana i svakoga dana smo prelazili oko 100 kilometara”, kazao nam je Franz Gollowitsch, organizator ovog posebnog hodočašća, kazavši i to da kada su dolazili pred crkvu sv. Jakova u Međugorju kako ih je obuzeo jedan poseban osjećaj u kojemu su im potekle i suze radosnice.
„Već nekoliko godina vozim se s ovom grupom hodočasnika. To je za mene već postala kao neka stalna točka da idem na ovo hodočašće i to mi je uvijek kao da dolazim kod kuće. Kroz ovih sedam dana imam vremena da o puno stvari razmislim, ali isto tako i da neke stvari u životu pustim da Bog to vodi”, kazao je Manfred Jachimow, jedan od sudionika hodočašća.
„Dolazim u Međugorje često, ali uglavnom autobusom ili autom, ali prije nekoliko godina organizator Franz Gollowitsch nekako me je nagovorio da i ja dođem s njima na biciklu. Jako je teško opisati što doživljavamo, jer cijeli dan smo na biciklu, ali imamo tako neku unutarnju radost koja nas ispunjava. Kada smo ulazili ovom ulicom u Međugorje, nekako nam se srce otvorilo i vjerujem da smo se svi morali sa suzama boriti”, kazala nam je sestra Kerstin Oswald, naglasivši da kada smo kod Gospe tada smo svi kod kuće.
Po dolasku u Međugorje dočekali su ih s. Ivanka Vasilj i fra Ignac Domej koji je sve hodočasnike bicikliste blagoslovio, a hodočasnici će u Međugorju na svom 14. zahvalnom hodočašću za sve primljene milosti ostati više dana, a sudjelovat će na večernjem molitvenom programu, moliti na Brdu ukazanja i Krževcu te se ispovijediti u ovoj ispovjedaonici svijeta. Što su nam još kazali poslušajte u audiozapisu.
Mateo Ivanković
