Vratiti se na izvor nije lako, ali se mora svaki dan iznova
U Međugorju je počela Međunarodna duhovna obnova za bračne parove koja traje do 7. veljače. Tema ove duhovne obnove je Ad fontem! Na izvor! Sudionici kroz molitvu, susrete, razgovore i razmjenu iskustava pronalaze mir i inspiraciju, uče ponovno opraštati i grade dublju povezanost koja traje. Takvi susreti pomažu bračnim parovima da prepoznaju što je zaista bitno u zajedničkom životu, kako očuvati ljubav i kako zajedno prevladati izazove koje donosi svakodnevica. Tijekom ovogodišnje međunarodne duhovne obnove za bračne parove, u dvorani Ivana Pavla II. susreli smo Ljiljanu Holjevec, Luciju Raković i Josipa Čančara, koji su s nama podijelili svoja iskustva i razmišljanja o životu u braku te kako im ovakvi susreti pomažu u svakodnevnom životu i jačanju zajedništva. Geslo ovogodišnje duhovne obnove „Na izvor“ snažno podsjeća na potrebu vraćanja temeljnim vrijednostima braka, međusobnom povjerenju, praštanju, molitvi i osloncu na Boga. Sudionici ističu kako je Međugorje mjesto mira, tišine i susreta s Bogom, gdje se pune duhovne baterije i pronalazi snaga za svakodnevni život i bračne borbe.
Bez Boga ništa. To je moja parola i toga se držim.
“Ovo je strahovito važno. Ne znam uopće naći pravu riječ. Ovo bi se trebalo još više proširiti, o ovome bi se trebalo više govoriti i svjedočiti, da ovdje dolaze ne samo bračni parovi, nego i mladi. Primjerice, mi imamo dva sina, mladiće koji teško pronalaze svoju partnericu jer žele živjeti u vjeri i u normalnim bračnim sakramentima, a kada nisi u crkvenom okruženju, to je malo teže. Zato su ovakvi oblici druženja za svaku pohvalu. Želim da se to proširi, da dolaze svi, ne samo parovi, nego i mladi i da ovakvih susreta bude još više, po nekoliko puta godišnje. Zato smo mi došli, da i mi saznamo kako se vratiti na izvor. Ja sam u braku 32 godine i moram priznati da nije lako vraćati se na izvor. Mislim da je napad zloga, osobito na bračne zajednice, puno jači nego prije deset ili petnaest godina. Inače radim s ljudima, posebno sa ženama i iz brojnih primjera znam da je to istina. Vratiti se na izvor nije lako, ali se mora svaki dan iznova. Zato su ovakve duhovne obnove pravi odmor za dušu. Dođeš, malo se nahraniš i onda je lakše ići u borbu. Ja Boga molim da probudi tu pažnju, da se svi okrenemo Bogu, ali to nije jednostavno”, kazala je Ljiljana.
”Bez Boga ništa. To je moja parola i toga se držim. Mogla sam se rastati ne jednom, nego 798 puta, kao i moj suprug. Samo na koljena, pregaziti ego i opraštati dok si živ. Na koljena, moliti se Bogu, jedino Bog daje snagu. Nema te life coach tehnike, nema te meditacije koja može zamijeniti Boga koji ti daje unutarnju snagu da možeš oprostiti, da se ne ljutiš i da drugi dan opet kreneš ispočetka. A ni to nije lako, pogotovo mladima. Danas se ljudi sve slabije i sporije vežu. Svi bi htjeli da romansa traje cijeli život, ali to ne postoji. To se izgubi vrlo brzo. Dođe život i samelje te. Ako se Bogu ne moliš, ja ne znam kako brak može opstati. Kad bi svi tako razmišljali, bilo bi nam lakše. Ne bi bilo razvoda, ne bi djeca patila, ne bismo bili sebični. Jer onaj tko vjeruje u Boga ne može biti sebičan. Treba opraštati svima, ne samo mužu ili ženi, nego i prijateljima, poslovnim partnerima”, dodala je Ljiljana.
“Ovdje se pune baterije, ovdje je prisutna posebna energija i ne možeš ostati imun na nju. Treba dolaziti, treba ići. Ja pričam svima koje znam, ali očito to ide sporo. Čula sam da ova duhovna obnova traje već dvadesetak godina, a ja dolazim tek pet-šest. Pa koliko bi mi još trebalo da sve to spoznam. Zahvaljujući fra Juri i fra Zvonimiru. S njima sam pjevala u zboru u Zagrebu dok su studirali, oni su me uputili na ovu obnovu. Inače ne bih ni znala za nju. Njima sam se požalila: Ajme, ne mogu više u braku, a oni su mi rekli: Dođi na duhovnu obnovu. I pomaže. Jako pomaže. Jako je lijepo”, kazala je Ljiljana.
Kada se čovjek okrene Bogu, sve postaje jasnije
“Odgovor je zapravo jednostavan, iako nije uvijek lako u svakodnevnom životu. Brak počiva na nas dvoje, ali tu mora biti i Bog. Ako Njega nema, brak teško može opstati, osobito u današnje vrijeme. Kao što kaže sveti Ivan Bosco; biti u svijetu, ali ne biti od svijeta. Ako imate fokus na onome što ste jedno drugome obećali pred Oltarom i ako svaki dan razmišljate o tome, tada je jasno kako se ponašati, kako prihvaćati i odgajati djecu, te kako živjeti život unatoč svemu što nam se nudi i što nas pokušava odvući s pravog puta, a naš jedini cilj je vječnost. Često dolazimo u Međugorje, barem pet-šest puta godišnje. Ovdje se osjećamo kao doma. Naš brak i naša obitelj su pod Gospinim plaštem i nadamo se da će tako i ostati”, kazala je Lucija.
Brak počiva na nas dvoje, ali tu mora biti i Bog.
“Već sam čuo o ovim temama, ali nisam imao preveliku želju doći, srećom prijatelji su me potaknuli. Kroz molitvu, posebno krunicu, osjetio sam kako se misli razbistre i kako Bog doista želi nešto dati, ali sve ovisi o meni koliko ću biti otvoren i koliko ću tražiti. Kada se čovjek okrene Bogu, sve postaje jasnije. Petoro djece i svakodnevni život ponekad znaju biti izazov, ali kroz ovu obnovu shvatili smo da je sve moguće ako se oslonimo na Boga. Čuda se događaju, i Bog nas vodi pravim putem. Upravo zato nam je drago što smo došli, što smo dio ovog programa, i što kroz predavanja i molitvu dobivamo blago za sebe i svoju obitelj”, kazao je Josip.
Emanuel Musa
