Danas Crkva slavi svetkovinu svetog Franje Asiškoga, velikog sveca i utemeljitelja triju franjevačkih redova. Tako su se danas u Međugorju slavile svete mise u 8 i 18 sati. Večernju svetu misu u 18 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju pred mnoštvom hodočasnika i župljana predslavio je ovogodišnji mladomisnik fra Ivan Hrkać, župni vikar u Međugorju. U koncelebraciji su bili međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i brojni drugi svećenici. U prigodnoj propovijedi fra Ivan Hrkać je govorio o životu i djelu sv. Franje Asiškoga, te kako je on živio i bio najveći siromah ostavivši sve poradi Krista.
„Sveti Franjo slovi kao jedan svetac, kao jedan od najveselijih svetaca. O svetom Franji imaju tolike zgode, tolike priče, tolike milosti iz njegova života. I to se ne može staviti ili strpati u jednu propovijed. Ono što bih želio večeras je da prođemo ukratko Franjin život kroz Franjine oči. Gledajući u Franjine oči da pogledamo u svoj život i u svoje oči… Rođen je u bogatoj obitelji, u obitelji trgovca tkaninom, bogatog trgovca, a njegove oči su od malena gledale bogatstvo, imanje, novac, mogućnosti raznorazne. Imao je sve što mu srce poželi. Njegove su oči vidjele kako biti bogat na zemlji, biti bogat materijalno, njegove oči su navikle na to. Zato je htio postati vitez, opet nešto što je lijepo na oči, zbog odijela i zbog hrabrog srca koje vitezovi imaju. I baš zbog te želje njegova srca da bude vitez, da ima hrabro srce, da će se svidjeti drugima – Bog u tome vidi viteza ljudi. Bog u svakom pojedinom vremenu rađa svece, daje nam svece. Kao što je okupio učenike koji su bili ribari, načinio ih je ribarima ljudi. I danas u našem životu pogledajmo što smo i tu se Bog želi proslaviti”, kazao je fra Ivan Hrkać, dodavši kako je Franjo želio biti vitez, vitez koji osvaja druge gradove i države, vitez koji je slavan i popularan, te ne znamo da kada bi završio tako njegov život koliko bi on bio slavan i popularan.
„Gledajući ono što je Bog učinio od njegova života kad je Franjo otvorio svoje oči, kad je otvorio oči svoga srca, učinio ga je vitezom o kojem se i danas priča, o kojem i danas mnogi govore, mnogi pišu, mnogi pjevaju, po kojem ga danas mnogi nasljeduju u tri franjevačka reda. To je sveti Franjo koji je dopustio Bogu i Božjoj riječi da mu uđu u život. Prepustio se potpuno, bez zadrške”, kazao je fra Ivan kazavši kako su se oči svetog Franje promijenile u samoći dok je bio u tamnici.
„Oči svetog Franje jednoga dana zamjećuju jednu malu crkvicu sv. Damjana koja je porušena i njegove oči dovode ga da uđe u tu crkvu. U toj crkvi nalazi se ovaj križ (kao u Međugorju na vanjskom oltaru), te se i danas u toj crkvi nalazi križ sv. Damjana. Kada je sveti Franjo svoje oči upro u Gospodina koji je na križu, začuo je glas: „Franjo, idi i popravi moju Crkvu koja se urušava”. Tek kad naše oči usmjerimo u Gospodina, kad svoju pozornost damo Gospodinu, tek tada možemo čuti koja je moja zadaća u ovom životu. I tu Gospodin progovara mom srcu i mojoj duši, tek kad sam se odmakao od svega – nepotrebnog. Tek tada Franjine oči koje su gledale gubavce, koje su znale za bolesne, tek tada primjećuje i njih. Tek tada njegove oči koje su navikle na mladenaštvo, zabave, moć i bogatstvo to primjećuju. Prvi put prilazi gubavcu, grli gubavca i ljubi ga. Njegove oči u gubavcu prepoznaju Isusa Krista, Onoga koji se toliko ponizio i postao čovjekom”, kazao je fra Ivan Hrkać, te završio propovijed riječima molitve svetoga Franje:
„Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed. Amen.”
Nakon svete mise večernji molitveni program nastavio se klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
