Na Veliku subotu u Međugorju je svečano proslavljeno Vazmeno bdijenje pred najveći kršćanski blagdan Uskrs. Obrede Vazmenog bdijenja u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju predvodio je međugorski župni vikar fra Jure Barišić koji je i predslavio sveto misno slavlje. S njim je u koncelebraciji bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać te još 60-ak drugih svećenika. Molitva svete krunice koju je predmolio fra Josip Marija Katalinić započela je u 20 sati, a obredi Vazmenog bdijenja su započeli u 21 sat ispred crkve sv. Jakova gdje se plamenom iz ognja upalila uskrsna svijeća, nakon čega se u procesiji došlo do oltara. Potom je fra Zvonimir Pavičić otpjevao hvalospjev uskrsnoj svijeći koja predstavlja Krista koji je Svjetlo. U prigodnoj propovijedi fra Jure Barišić je naglasio da je Uskrsno bdijenje središnje slavlje kršćanstva.
„To je noć u kojoj je Crkva prvih stoljeća primala nove članove, jer se smatralo da je upravo ova noć najprikladnija da ti ljudi počnu svoj život kao kršćani. U ovom slavlju se na osobit način preklapaju središnja otajstva kršćanske vjere. O tome nam tako lijepo svjedoče i riječi iz hvalospjeva uskrsnoj svijeći koje kažu: „O, zaista blažene li noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko sa ljudskim povezuje. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu, oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti te kao pobjednik od mrtvih ustao.” Nažalost, puno se toga kroz povijest i našu praksu od ove prekrasne simbolike izgubilo. Nekada je uskrsno bdijenje bilo noć u kojoj su se krstili svi koji su te godine primani u Crkvu. Slavlje Vazmenog bdijenja slavilo se kasno u noć, zato se i zove bdijenje pa hvalospjev kaže „plamen ovaj jutarnja zatekla danica, ona naime danica koja ne zna zalaza.“ Stvarna zvijezda danica je promatrana kao simbol Krista, jer su uz ove obrede vjernici čekali uskrsno jutro”, kazao je fra Jure dodavši kako te okolnosti guše bogatstvo ovih obreda, no ipak ne mogu ugušiti onu temeljnu poruku jednoga i jedinoga pobjednika nad smrću Isusa Krista, obnovitelja odnosa grijehom narušena.
„U ovom slavlju se na poseban način kao jedna zlatna nit provlače dva pojma o kojima ćemo razmišljati i pokušati ih primijeniti u svoj svakodnevni život, a to su: svjetlo i uskrsnuće. Bez svjetla nema života! Kada bi sunca nestalo, nestalo bi i svega živoga na našem planetu. Zato Biblija tako rado govori o svjetlu života. Knjiga Postanka kaže da je Bog, kada je započeo stvaranje zatekao samo tamu, te je najprije dao da u tami zasja svjetlo. Kako samo čovjek gladuje za svjetlom, kako bolesnik nakon duge besane noći čezne da se pojavi danje svjetlo, kako se ljudi vesele kada se dan produžuje i svjetlo nam dulje pokazuje okolinu. A mi kršćani poznamo jače svjetlo, svjetlo Kristovo, svjetlo svijeta koji nam omogućuje naći svjetlost života. To svjetlo nema u sebi ništa nasilna, ono je blago, ugodno i čisto. Učenici sigurno nikad nisu zaboravili trenutak kad im je Isus prišao dok su krpali mreže i kazao: hajdete za mnom. Prepoznali su da je on svjetlo koje ima moć nad srcima i odazvali se. Oni su pozvali druge, jer je svjetlo zarazno, teži širenju. Jedno svjetlo pali drugo, tako smo i mi maloprije činili: svjetlo svijeće je palilo drugo svjetlo, a ipak nitko nije ostao sa manje svjetla nego ga je imao prije dijeljenja. Gdje će ljudi danas pronaći Kristovo svjetlo, ako ne u kršćaninovu srcu, gdje će ga vidjeti ako ne na našemu licu?”, upitao se fra Jure Barišić te dodao:
„Kako će Isusovo svjetlo rasvijetliti svijet, ako ne preko onih koji se njegovim imenom zovu kršćani i kojima je hodajući prašnjavim proplancima Palestine ostavio nalog: tako neka vaša svjetlost svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i proslave oca koji je na nebesima!? Zato je na nama kršćanima velika odgovornost što činimo s tim svjetlom. Posebno roditelji, kad vam je na krštenju vaše djece pružena svijeća čuli ste riječi: Vašoj se brizi roditelji i kumovi povjerava da podržavate ovo svjetlo. Ispitajmo svi svoju savjest prenosimo li vjerno to svjetlo, svjetlo vjere svojoj djeci, svojoj obitelj i svojoj okolini u kojoj živimo”, kazao je fra Jure te vjernicima na kraju poručio:
„Zato braćo i sestre večeras zamolimo Uskrsloga Krista da ne živimo više sebi, svojoj sebičnosti, uskogrudnosti, ogorčenosti, zatvorenosti, nemiru i svakome tako privlačnom nemoralnom zadovoljstvu koje ponekad stvori užitak i kratkotrajnu pobjedu, ali srce ostavlja praznim i sreću nedohvatljivom. Zamolimo ga neka nam pomogne da živimo njemu, koji za nas umrije i uskrsnu, čije svjetlo pokazuje put i u životnoj i društvenoj tami do te mjere da razbija i mrklinu groba, koji daje smisao i kad ga ljudi ne vide, koji nas grli i onda kad smo okruženi društvom ali u se u duši osjećamo sami. Neka nam pomogne da na tolikim životnim raskršćima koja razdvajaju putove i stranputice imamo snagu slijediti njega, u kojemu je jedinom punina života, ljubavi i istine. Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs i svaki dan vašega života.”
Tekst i foto: Mateo Ivanković
