U prepunoj dvorani svetog Ivana Pavla II. U ponedjeljak, 24. studenog na 25. godišnjicu smrti far Slavka Barbarića održana je Večer svjedočanstava i razgovora o fra Slavku na kojoj su sudjelovali: fra Jozo Grbeš, fra Svetozar Kraljević, fra Marinko Šakota, Milona von Habsburg i fra Ivan Dugandžić, koji se obratio videoporukom. Fra Ivan je dugo radio i živio s fra Slavkom Barbarićem, a na ovoj večeri govorio je o proročkoj crti fra Slavka Barbarića, a njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti.
Zamoljen od župnika fra Zvonimira da kao jedan od rijetkih još živih svjedoka vremena provedena s pokojnim fra Slavkom u prigodi obilježavanja dvadesetpete obljetnice njegove smrti s vama podijelim svoja sjećanja na to vrijeme, spremno sam se odazvao iz poštovanja i ljubavi prema fra Slavku, iako me u posljednje vrijeme glas više ne služi, zbog čega se ispričavam. Razmišljajući potom što u zadanom vremenu od desetak minuta reći, a da ne ponavljam ono što sam već u više navrata o njemu izrekao ili napisao, odlučio sam progovoriti o nečemu što je snažno obilježilo fra Slavkov život i njegovo svećeničko djelovanje u Međugorju, a što je dosad ostalo nekako zanemareno. Mislim na proročku crtu njegova lika i djela koja će, uvjeren sam, s vremenom sve više izbijati na vidjelo.
Prošlo je dvadeset pet godina od smrti fra Slavka Barbarića. Poslije toliko godina većina ljudi koji su nas napustili pada u zaborav, sjećanje na njih blijedi i nestaje. Rijetki su oni kojima zub vremena ne može nauditi, ni umanjiti ulogu i značenje koje su imali za života. To su oni velikodušni pojedinci koji nisu živjeli za sebe, već su se nesebično davali drugima, izgarali u službi Bogu, Crkvi i braći ljudima. To su proročke pojave, ljudi koji su znali prepoznati znakove svoga vremena, na njih odgovorili svojim životom i tako su postali neotuđiva baština Crkve i nakon što su napustili ovaj život. Takav je bio naš fra Slavko i zato nije čudo što njegov grob i danas u velikom broju pohode hodočasnici iz cijeloga svijeta, utječući mu se u svojim potrebama. Njegove knjige, nastale iz nesebičnog služenja hodočasnicima, i dalje se prodaju u vrlo visokim nakladama, i to na mnogim svjetskim jezicima. Sve je to plod života tog jedinstvenog franjevca koji je znao prepoznati izazov Crkvi i svijetu prouzročen Gospinom pojavom u Međugorju i odgovoriti na nj.
Suočen s nesnalaženjem mjesne Crkve i odlučnim otporom bezbožne komunističke vlasti Gospi i planu koji je imala svojim dolaskom, fra Slavko se bez oklijevanja stavlja u službu Gospina plana, ne bojeći se posljedica za sebe i svoju budućnost. Zato njegov relativno kratak život, obilježen snažnim primjerom služenja hodočasnicima u Međugorju i njegova pisana riječ imaju proročku snagu koja ne blijedi s minulim vremenom. A što je proročki govor i što znači za konkretni povijesni trenutak, pokušava izreći jedan suvremeni teolog ovim riječima: „Proročki govor zahtjeva slobodu od lažnih obzira, ali i spremnost sebe ‘bez ikakve zaštite’ staviti posve u službu Božje istine“ (Jürgen Werbick).
Te riječi jako dobro opisuju fra Slavkov svećenički život u službi Gospi i Bogu. On je bio posve slobodan od bilo kakvih lažnih obzira i spreman kao svećenik proročkom odlučnošću sebe staviti u službu itini, ne očekujući ni od koga pomoć ili zaštitu. Znao je da će biti neshvaćen i neprihvaćen od vlastitog Biskupa i svojih tadašnjih redovničkih poglavara, koji su upravo iz različitih obzira bili spremni zatvoriti oči pred istinom i ulaziti u sumnjive i opasne kompromise. Znao je da može, kao i neka druga njegova franjevačka braća, završiti u komunističkom zatvoru, ali to ga nije uplašilo. Puzdanje u Gospin zagovor i Božju pomoć bijaše jače od osjećaja nesigurnosti ili straha.
Sve više suvremenih teologa u Gospinim ukazanjima prepoznaju proročki glas sličan glasu starozavjetnih proroka koje Bog šalje svome narodu da ga utvrde u vjeri. Marija je proročku ulogu stekla onoga časa kad je spremno, poput starozavjetnih proroka, prihvatila Božji poziv i sebe stavila u službu ostvarenja spasenja. Ta uloga potvrđena je u trenutku kad je drama spasenja bila na vrhuncu, kad je Isus s križa svojoj Crkvi ostavlja za Majku. Ako su Gospine poruke proročki poziv i poticaj Crkvi na obraćenje, fra Slavko je svojim stavljanjem u službu tih poruka sebe učinio njihovim proročkim glasom. Taj glas je odzvanjao s oltara u njegovim propovijedima, odjekivao u ispovjedaonici dok je grješnike izmirivao s Bogom, tiho doticao izranjena srca u bezbrojnim razgovorima i molitvama s hodočasnicima koji su u osobnom susretu s njime tražili utjehu i ohrabrenje u životnim nevoljama. Taj glas nije umuknuo ni danas, već i dalje tiho ali snažno progovara iz njegovih knjiga koje su plod njegova proročkog života i djelovanja.
Nije fra Slavko nastupao proročki samo svojom riječju, već i djelom. Dok su drugi mislili da se za ovisnike trebaju pobrinuti liječnici i psiholozi, da ratnu siročad i druge stradalnike rata trebaju zbrinuti za to nadležne socijalne ustanove, fra Slavko je u liku Majčina sela hrabro ponudio konkretnu pomoć. Nije se pritom imao ni na što drugo osloniti, osim na Božju providnost i Gospin zagovor. Da bi se stvorila potrebna infrastruktura, da bi se izgradili za to potrebni objekti, trebalo je naći dobročinitelje i oni su došli. Majčino selo je postalo čudo kršćanske ljubavi i darežljivosti u službi pomaganja najugroženijima. Crkvene vlasti od kojih bi bilo logično u takvim pothvatima očekivati blagoslov i pomoć, nastojale su svim silama spriječiti to djelo, tvrdeći kako fra Slavko to čini samo da bi Crkvu prisilio da prihvati Gospina ukazanja. On je ostao nepokolebiv, primajući strpljivo uvijek nove udarce koji su ga itekako boljeli, ali ga nisu pokolebali. Nije za to za svoga života tražio nikakvo priznanje, ali je ono došlo u naše vrijeme. Prigodom nedavnog boravka u Međugorju, monsinjor Carballo, negdašnji Generalni ministar Franjevačkog reda, a sada biskup na službi u Vatikanu, upravo je u Majčinu selu otkrio kako je u odluci pape Franje da se u poznatoj Noti pozitivno izjasni o Međugorju važnu ulogu odigralo baš Majčino selo, koje treba zahvaliti fra Slavku i njegovoj proročkoj viziji i odvažnosti.
Čvrsto se nadam da ćemo za sljedeću okruglu obljetnicu fra Slavkove smrti svjedočiti pokretanju procesa za njegovu beatifikaciju. On to zaslužuje čitavim svojim uzornim redovničkim i svećeničkim životom, a pogotovo svojom snažnom proročkom zauzetošću u službi Gospi i njezinim porukama Crkvi i svijetu našega vremena.
Cijelu Večer svjedočanstava i razgovora o fra Slavku možete pogledati na našem YouTube kanalu.
