”Radujem se s vama i želim vam reći da se vaš brat Slavko rodio u nebo i da zagovara za vas”. Tako snažno odjeknule su ove riječi Kraljice Mira samo dan nakon smrti fra Slavka Barbarića, a fra Slavkove riječi i 25 godina nakon njegove smrti i dalje snažno odjekuju Međugorjem. Ni četvrt stoljeća nakon smrti nije zaboravljen ni među župljanima ni hodočasnicima koji su danas na 25. godišnjicu njegove smrti došli pješice od njegove rodne kuće u Dragićini do njegovog groba u Međugorju.
Fra Slavko je umro na Križevcu nakon molitve puta križa pa je tradicionalno na ovaj dan održan i put križa uz Križevac koji je predvodio međugorski župni vikar fra Marin Mikulić, a program Dana sjećanja na fra Slavka Barbarića nastavio se u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju gdje je od 17 sati krunicu predmolio fra Karlo Lvrić, a svetu misu uz koncelebraciju 47 svećenika predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.
U prepunoj dvorani svetog Ivana Pavla II. održana je Večer svjedočanstava i razgovora o fra Slavku na kojoj su sudjelovali: fra Jozo Grbeš, fra Ivan Dugandžić, fra Svetozar Kraljević, fra Marinko Šakota i Milona von Habsburg.
Na početku je prikazan kratki film s najvažnijim biografskim podacima o fra Slavku Barbariću.
”Netko je došao u kuću i rekao da je fra Slavko slabo i da bi netko od nas svećenika trebao otići gore. Otišao sam u crkvu, uzeo sveto ulje i pošao… Trčim gore i na četvrtoj postaji susreo sam kolonu ljudi… Kada sam došao već je bio umro, pomazao sam ga i pomislio: Ovako umiru pravednici Božji”, kazao je fra Svetozar Kraljević, prisjećajući se toga dana.
Fra Marinko Šakota naglasio je kako je fra Slavkov grob postao mjesto molitve.
”Tisuće potpisa je došlo iz Italije i Njemačke da se pokrene postupak beatifikacije fra Slavka Barbarića, a sada je do nas da pokrenemo to što je i Gospa rekla za njega”, kazao je fra Marinko, a fra Ivan Dugandžić, koji je živio s fra Slavkom Barbarićem govoreći o fra Slavkovoj proročkoj crti kazao je kako nije čudo što njegov grob i danas u velikom broju pohode hodočasnici iz cijeloga svijeta, utječući mu se u svojim potrebama.
”Čvrsto se nadam da ćemo za sljedeću okruglu obljetnicu fra Slavkove smrti svjedočiti pokretanju procesa za njegovu beatifikaciju. On to zaslužuje čitavim svojim uzornim redovničkim i svećeničkim životom, a pogotovo svojom snažnom proročkom zauzetošću u službi Gospi i njezinim porukama Crkvi i svijetu našega vremena”, kazao je fra Ivan Dugandžić.
”Fra Slavko je u očima nekih ljudi ovdje bio kontroverzna osoba. I ja mislim da je. Svi veliki ljudi su kontroverzni. Isus je bio kontroverzan i za Rimljane i za Židove, sveti Franjo bio je kontroverzan i za svoju obitelj. Za ovu našu lokalnu Crkvu u Hrvatskoj Stepinac je bio kontroverzan, i za lijeve i za desne… Ako niste kontroverzni onda vas povijest neće zabilježiti. Veliki ljudi su takvi”, kazao je fra Jozo Grbeš, posebno ističući fra Slavkov post, kao bitnu proročku dimenziju.
”Postiti i biti kontroverzan je put svetosti”, rekao je provincijal.
”Fra Slavko je uvijek bio korak ispred nas. Razmišljao je kreativno, biblijski, hrabro… Uz ovo proročko moćna je bila i njegova komunikacija koja je impresionirala i kojom je nalazio put do čovjeka. Pomagao je ljudima bez kalkulacije. Činio je ono što treba činiti bez kompromisa i bez odgađanja. I mi moramo učiti tu kreativnu božansku komunikaciju. Crkva živi od komunikacije s Bogom, s čovjekom, s prirodom… I tu je bio velik”, kazao je fra Svetozar Kraljević, naglašavajući kako se nakon što je pokrenuo komunikaciju dogodila ”eksplozija ljubavi” iz koje je nastalo i Majčino selo.
”On je bio svugdje isti kao i ovdje. Vidjela sam kakav je on ovdje. Obišla sam s njim cijeli svijet, a s njim su bili i Marija i Ivan. Ja sam prevodila, a on je imao tu komunikaciju. Šest tjedana smo bili u Australiji i svaki dan se susretao s tisućama ljudi. Fra Slavko je znao da nije on važan, nego da su svi tu jer Gospa zove, jer bog zove. Bio je pravi stopostotni svećenik i franjevac, na putovanja je nosio samo jedan mali kufer i jednu knjigu. Uvijek bi stao u vrijeme ukazanja. Cijeli dan se osjećam čudno, kako mi dolaze sjećanja na fra Slavka. Djeci koja su dolazila u majčino selo bio je kao otac”, kazala je Milona von Habsburg.
Fra Marinko Šakota naglasio je kako je fra Slavko stalno rastao, a da se njegovo pastoralno djelo nije svodilo na ono što mora, nego da ono ide dokle idu i potrebe ljudi, a prenio je i svjedočenja ljudi drugih vjera kojima je fra Slavko pomagao tijekom Domovinskom rata, a koji kažu kako im je njegova pomoć u ratu spasila život.
”Kad je povjerovao da se Gospa ukazala, potpuno se predao za Gospu, za Međugorje, za hodočasnike… Do kraja se predao tome. On je činio ono što Gospa kaže, postio je, molio svako jutro na Brdu ukazanja, uveo je molitvu pred križem… Shvatio je što Gospa želi”, kazao je fra Marinko, naglašavajući kako je fra Slavko znao da nije dovoljno samo biti inteligentan nego imati volju, imati otvoreno srce koje čuje Gospu, koje čuje potrebe ljudi, potrebe prirode…
Milona je kazala i kako je fra Slavko osjećao da će umrijeti mlad pa se do kraja, stopostotno davao u svemu što je radio.
”Bila sam tamo kad je fra Slavko umro. Vidjela sam ga kako polako sjeda na zemlju. Potrčala sam do njega i gledala ga kako hvata dah. Nisam znala što učiniti, osim što sam znala da vjerojatno ima srčani udar. Naravno, počela sam vikati i dozivati upomoć da mi netko pomogne. Fra Slavko je umro vrlo brzo. Trajalo je to između 30 i 35 sekundi. U trenutku kada je umro govorila sam si da bih sada trebala plakati i biti tužna, ali to je jako teško objasniti. U tom trenutku osjetila sam tako dubok i intenzivan mir koji me preplavio u dubini moga bića i znala sam u tom trenutku da će sve, baš sve biti dobro. Jednostavno sam znala da se to tkao trebalo dogoditi. Dok je fra Slavko ležao tamo, došao je liječnik i provjeravao mu puls. Rekao je da je mrtav.
Međutim odjednom je fra Slavko podigao glavu, otvorio oči, izdahnuo i to je bilo to. Pogledala sam u liječnika, on je pogledao mene. Bio je iznenađen, ali znali smo da je gotovo. Nosili smo ga niz brdo. Bilo je jako sklisko. Sišli smo, pretpostavljam, sat vremena kasnije. Fra Svetozar nas je dočekao na četvrtoj postaji, dao je fra Slavku posljednju pomast. Zatim smo ga odveli u kola hitne pomoći i to je bio moj rastanak”, riječi su fra Slavkove suradnice Rite Falsetto, koje je prenio fra Jozo Grbeš.
Što su još rekli o fra Slavku poslušajte na našem YouTube kanalu na kojem u cijelosti donosimo program Večeri svjedočanstava i razgovora o fra Slavku Barbariću.
Na ovoj Večeri svjedočanstava i razgovora emitirana je i jedna fra Slavkova propovijed. Tekstove iz fra Slavkove knjige ”U školi ljubavi” čitao je fra Ivan Hrkać, a program je vodila Sanja Pehar. Sve je zaključeno Pjesmom o fra Slavku Ane, Marije i Silvije Bošnjak.
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
