U srijedu, 22. ožujka, u dvorani Ivana Pavla II. održana je četvrta po redu korizmena kateheza srijedom koju međugorski fratri održavaju svake srijede kroz vrijeme korizme nakon večernje svete mise u 19:30 sati. Četvrtu korizmenu katehezu održao je fra Ivan Hrkać koji je govorio o djelima ljubavi i milosrđa. Glazbena pratnja tijekom večeri bili su mladi iz Frame Međugorje koji su prije početka kateheze otpjevali pjesmu „Milosti je čas”. Fra Ivan je katehezu započeo kratkom meditacijom, a nakon toga kazao kako postoje tri važne sastavnice korizme, a to su post, molitva i djela milosrđa, te da jedno bez drugoga ne može.
„Djela milosrđa su djela ljubavi i djela našega srca. Kada djecu pitaju što je milosrđe oni to odgovaraju iskreno, domišljato i kako oni znaju opisno, kao recimo: „Kada netko pogriješi većina bi otišla, a ti jer si milosrdan ostaneš s njim”, „Dati siromahu 10 kuna”, „Kada nekome iz ljubavi oprostiš”, „Kada nekome pomogneš iz srca” i slično. Djeca već tu vide da moraš imati srce za to milosrđe, milosrđa nema bez srca. Katekizam Katoličke Crkve kaže da naše čitavo kršćansko poslanje ako ne vodi milosrđu tada idemo krivim i pogrešnim putem. Kaže da je milosrđe jedini i istinski cilj svakog duhovnog puta. I ono što je najvažnije jest da je milosrđe plod ljubavi, da se milosrđe rađa iz ljubavi, da milosrđa nema bez ljubavi. Milosrđe dolazi od hebrejske riječi ”rahamim” a to označava utrobu. Zapravo kroz cijeli Stari Zavjet kad se kaže što je središte čovjeka misli se na utrobu, a čak se i na srce čovjekovo, nutrinu, dušu misli na utrobu. Ovo što je meni zanimljivo da se u jednini (singularu) misli na maternicu, riječ stoga izražava ljubav koja se rađa”, kazao je fra Ivan Hrkać, te dodao da i mi moramo pronaći u sebi zapravo tu utrobu, to mjesto gdje se u nama rađa milosrđe, gdje se u nama rađa ljubav i onda to milosrđe tada iz nas iznutra izlazi van i očituje se u djelima milosrđa.
„U latinskom jeziku imaju riječ ”misericordia”, a znači srce koje je spremno smilovati se, srce koje se smiluje, srce koje ima empatiju za ljude koji su u potrebi. A naš sveti otac Franjo je kazao da je milosrđe temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, to jest da je milosrđe po volji Očevoj već u nama usađeno, da nam je darovano. Cijela Biblija je protkana Bogom milosrdnim, Bogom koji je spor na srdžbu, bogat milosrđem, koji se smilovao nama ljudima i podario nam svoga Sina. Isus nas najviše podučava o milosrđu. Isus je utjelovljeno milosrđe. Isus je sav milosrdan. Isus je često u prispodobama objašnjavao što je to milosrđe i koliko je ono važno i koliko je ono jedna od glavnih osobina našeg Nebeskog Oca, a to je glavna osobina Isusova. Isus isto tako želi da mi kao vjernici imamo tu osobinu, biti milosrdni. Isus kaže „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan”. Koliko ima godina kada je bila ona jubilarna godina milosrđa koju je papa Franjo otvorio i posvetio cijelu godinu milosrđa, da se milosrđe vrati u Crkvu, da ga treba širiti i ne zaboraviti ga. U govoru na gori, za koje teolozi kažu da je srce Evanđelja, nam Isus govori i stavlja posebno mjesto i naglasak na „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe”. I Luka nam govori o tri prispodobe o milosrđu, tako nam govori o izgubljenoj i nađenoj ovci, o izgubljenoj i nađenoj drahmi i o izgubljenom i nađenom sinu. Sve je to izgubljeno i nađeno, ali kod koga je nađeno? Mi smo uvijek oni koji se izgube, koji padnu u grijeh, i uvijek je Otac naš onaj koji nas traži, koji nas želi naći i koji se raduje zbog toga što nas je pronašao”, kazao je fra Ivan Hrkać, te dodao kako je milosrđe nešto konkretno, to nisu silne riječi, nego je život.
„Na kraju vremena kada dođemo pred Kralja nećemo biti suđeni ni po našim titulama i zaslugama, ni po onome što smo uspjeli u životu, dokle smo dogurali u životu, gdje smo išli, što smo radili… nego na naplatu dolaze konkretne stvari. Zato su djela milosrđa nešto konkretno, nešto životno. To nije priča, nego stvarno život. Isus nam u evanđelju govori da je s nama do svršetka svijeta. Isus od nas traži da otvorimo oči, da će se on skrivati u najpotrebnijima, u najmanjima, u onima odbačenima, prezrenima, gladnima, žednima, u svima onima koji su na rubu našega društva. Djela, a ne riječi. Naša vjera treba biti pretočena u djela, a naše riječi u čine, da činimo ono što govorimo”, naglasio je fra Ivan Hrkać. Sljedeća župna kateheza, ujedno i posljednja u ovoj korizmi, bit će održana u srijedu 29. ožujka, a vodit će je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
