Društvo vodiča za hodočasnike u župi Međugorje osnovano je uoči 10. obljetnice Gospinih ukazanja u lipnju 1991. godine po nadahnuću međugorskih fratara pokojnih fra Slavka Barbarića i fra Leonarda Oreča, te fra Joze Zovke i nekolicine lokalnih entuzijasta – ljudi koji su, poznajući strane jezike, hodočasnike pratili i prevodili im i tako pomagali u razumijevanju događaja u Međugorju. Glavni cilj Društva je pomoći hodočasnicima da upoznaju prave vrijednosti Međugorja, te darove i milosti koje nam Bog preko Kraljice Mira pruža, i služiti hodočasnicima slijedeći i živeći Gospine poruke pokušati uputiti hodočasnike prema sakramentima i osobnom iskustvu vjere.
Društvo danas broji preko 100 članova, te redovito održava svoje mjesečne sastanke. Stoga su u ponedjeljak 30. siječnja s početkom u 19:30 sati u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju članovi Društva vodiča za hodočasnike u župi Međugorje imali svoj redoviti mjesečni sastanak na kojemu im je gost predavač bio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prije predavanja okupljenima se obratio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalivši se provincijalu što se odazvao na poziv Društva vodiča kako bi im održao predavanje.
Fra Jozo Grbeš se zahvalio na pozivu te se na početku kroz pitanja koja je postavljao okupljenima upoznavao sa samim Društvom i s njegovim ciljem, te im zatim uputio prigodne riječi.
„Mogu li vas upitati zašto ste vi odlučili biti vodiči? Poziv? Volite puno pričati? Vama je poziv govoriti istinu. Mi smo svi instrumenti, a ako nismo to – onda nismo ništa! Ljudi koji vode druge su jako važni, jer od svega je najvažnije da im kažu istinu. Ako nam to nije misija, bez obzira da li ste svećenik, vodič, mater ili ćaća, ili ste u ne znam kojem zvanju, ako nam to nije poziv – govoriti istinu, što nam je onda poziv? Ja mislim da kršćanstvo, a Međugorje spada u tu temu, da ima samo jedan problem danas uz sve ovo što se događa oko nas, a to je – traže se ljudi koji žive autentičan život. To je to. Meni je to jednostavno”, kazao je fra Jozo Grbeš te vodičima naglasio da se to vidi i u njihovim životima, odnosno pozivu.
Devedesetih godina u Americi, pa i kasnije, većina Amerikanaca koje sam susreo ako su znali odakle sam, onda su znali zbog Međugorja
„Vidi se to, kao i u vašem pozivu, kada netko s dušom govori i ono što on govori i što kaže da je istina i to govori s ljubavlju, u odnosu na onoga koji to obavlja kao posao. Ako obavljate to samo kao posao onda ste vjerojatno na krivom mjestu, ako nema ove dimenzije ljubavi i istine. Vjerujem da se slažemo, zar ne? Zato bih vas potaknuo da ono što radite da radite s dvije dimenzije, da je to autentično da govorite istinu i to istinu s ljubavlju, a sve ostalo se posloži kako se to treba i posložiti, jer sve ostalo i nije do nas. Ja sam toga puno izrekao u životu kroz 30-40 godina i dosta toga ne znam što sam rekao u propovijedi, ali dođu ljudi nakon 20 godina i kažu mi kako im je neka propovijed značila puno u životu. Tako i vama, nikada ne znamo koga dotakne. I to što ne znamo pripada Bogu, jednostavno. Tako da mislim da ste vi važan kotač u ovom međugorskom kanalu milosti u ljudima koji dolaze ovdje i puno toga se događa preko riječi koje vi prenosite i kako to činite u vremenu koje provodite s ljudima. Nama je samo biti, nama je samo biti poštari, ništa više. Ako stajemo ispred sebe i naš ego naraste u smislu „ja to radim puno godina, mene svi znaju”, ništa onda od toga – to onda upadne u dimenziju praznine koja izgubi smisao. Vi imate tu čast i da je to najveći Božji dar – susret! U njima se sve događa. Susretnete zanimljivih ljudi, bolnih sudbina, lijepih, a znate i sami svakakvih. To smatram milošću, a sve ostalo u životu je i onako usput”, kazao je fra Jozo Grbeš, te se sjetio prvih susreta s Međugorjem.
„Prvi put sam došao ovdje mislim 1983. godine, dakle prije 40 godina, iako nisam razmišljao o tome da je toliko prošlo. Tih prvih godina je Međugorje bilo drugačije, sjećam se kada smo gore negdje u Bijakovićima sjedili do kasno u noć, nije bilo nikoga, mrak, lijepo je to bilo, nije postojalo ništa ovo što je danas tu. To je onda bio onaj originalni osjećaj, to ostane u čovjeku. Nadam se da to ljudi ne zaborave, jer se mi pogubimo u ovom našem vremenu, imamo jako brzu tendenciju zaboravljanja uz masu tih vijesti koje nam prolaze kroz glavu, pa čovjek zaboravi ono što je važno nekada. Dobro se sjetiti. Devedesetih godina u Americi, pa i kasnije, većina Amerikanaca koje sam susreo ako su znali odakle sam, onda su znali zbog Međugorja”, kazao je fra Jozo Grbeš.
Ostatak večeri je prošao je u brojnim pitanjima koja su postavljali članovi Društva, a na koja je fra Jozo Grbeš rado odgovarao. Na kraju se svima okupljenima obratila Marija Mojca Čarapina predsjednica Društva, zahvalivši se u ime svih članova provincijalu na odazivu, te mu uručila prigodni dar zahvale. Nakon toga uslijedila je zajedničko fotografiranje za uspomenu, a potom je fra Jozo Grbeš zazvao Božji blagoslov na članove Društva i na njihov rad.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
