U Međugorju od ponedjeljka traje 26. Međunarodna duhovna obnova za svećenike na kojoj sudjeluje više od 260 svećenika iz: Litve, Moldavije, Latvije, Ukrajine, Obale Bjelokosti, Francuske, Senegala, Konga, Burkine Faso, Gabona, Belgije, Toga, Njemačke, Austrije, Slovačke, Švicarske, Italije, Rumunjske, Indije, SAD-a, Malawija, Danske, Portorika, Perua, Kolumbije, Španjolske, Meksika, BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Poljske, Rusije i Mađarske.
Duhovna obnova završava sutra kada će sudionici otići i moliti na grob fra Slavka Barbarića, potom slijedi završno predavanje i sveta misa u 11 sati. Predavač na ovoj duhovnoj obnovi fra Miljenko Šteko svaku večer predslavio je svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, a sinoć je u koncelebraciji s njim bilo 305 svećenika.
Fra Miljenko je, osvrćući se na misno čitanje u kojem praotac naše vjere Abraham ide žrtvovati svoga sina Izaka, kazao kako Bog kada govori čovjeku želi doći do njegovog srca te je iz ovog čitanja izdvojio najpotresniji dio, a to je kada Izak pita oca: „Oče, evo kremena i drva, ali gdje je žrtva za paljenicu?“
”Mogli bi zamisliti da su otac i sin u tom trenutku suočili svoje poglede. Je li ga mogao pogledati Abraham? Ti pogledi govorili su više nego stotine riječi. Događa se to. Te scene u životu, koje se nikada više nikad ne zaboravljaju, ali nije dovoljan samo pogled. Otac je morao odgovoriti sinu i riječima, jer ga je sin pitao riječima.
Kako odgovoriti, kad razum nema nijedne riječi? Tu sada dolazi do izražaja jedna dragocjenost, zbog koje se, kako ćemo vidjeti kasnije, i dogodio ovaj događaj. Abraham, dakle, nije mogao odgovoriti odgovorom razuma pa je odgovorio najsnažnijim mogućim ljudskim odgovorom, a to je odgovor vjere. Čitava naša povijest ispisana je odgovorima vjere: „Bog će providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!“
Mnogi su stručnjaci, pokušali objasniti i sebi i javnosti zašto se uopće dogodio ovaj događaj i koji mu je smisao. Tu možemo naći razne metode za kojima su posezali u tumačenju, od onog literarno-kritičkog, do drugog sociološkog pa onda dubinske psihologije… Biblija je Božja riječ, Božje pismo upućeno je svakom pojedinom čovjeku, njezina poruka nije od ovoga svijeta pa se ne može ni tumačiti pa ni razumjeti ovim metodama koje svijet koristi, a Bog ne čini pogreške. Ako je Bibliju uputio i nepismenima, očito je da i oni to mogu razumjeti, a to onda znači dalje da za istinsko razumijevanje Biblije nije nužna učenost. Potrebno je čisto srce, poniznost i spremnost izvršiti ono što kaže Božja riječ, kao što je Abraham bio spreman izvršiti Božju riječ, tešku Božju riječ”, kazao je fra Miljenko Šteko, pojašnjavajući kako ”kada Bog govori čovjeku, onda On želi doći do njegovog srca”.
Srce je središte čovjeka, simbol cijeloga čovjeka. Ovdje možemo razumjeti u ovom kontekstu zašto nas Gospa toliko puta poziva na molitvu srcem, na slavljene mise srcem, na klanjanje Isusu srcem… To je simbol to je srž cijelog čovjeka.
Govoriti čovjekovom srcu znači govoriti njemu kao takvome, čovjeku, njegovom razumu, njegovoj volji, njegovim osjećajima, ali njegovim mukama, nadanjima i snovima, koje svi imamo i nosimo sa sobom. A kad čovjek čita Božju riječ, Sveto pismo, i traži u njemu poruku za sebe, mora ju također tražiti srcem, to znači cijelim svojim bićem”, kazao je fra Miljenko i dodao kako je ”Božja poruka čovjeku uvijek spasenjska poruka”.
Na kraju svoje propovijedi fra Miljenko je kazao kako ”u cijelome Svetom pismu nalazimo samo dva primjera ovakve vjere.
”To je ova Abrahama u Starom zavjetu i Mariju u Novom zavjetu. Marija je bila suočena sa sličnom, ljudski rečeno nemogućom situacijom. Kako je moguće roditi sina i ostati djevica? Ali, znamo, ni ona nije inzistirala na onome: ‘Kako’ nego je, čim je čula od anđela da Bogu nije ništa nemoguće, spremno dala svoj pristanak na Božju ponudu, ostavljajući Bogu da on riješi ono ‘kako’.
Evo ovdje sve ove godine, draga moja braćo i sestre, shvaćamo kako u svom traženju, u svemu onom na što mi ne možemo odgovoriti nismo ostavljeni na milost i nemilost prolaznosti vremena, nismo ostavljeni na milost i nemilost događaja povijesti. Imamo Majku koja nas ljubi, to osjećamo i zato dolazimo. Njoj smo darovani. S Njom zahvalno možemo i mi reći i ponavljati: Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju…”, zaključio je fra Miljenko Šteko, a cijelu njegovu homiliju poslušajte u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
