11.3 C
Međugorje
02.12.2121.

Fra Miljenko Šteko: Za fra Slavka nije bilo izgubljenog čovjeka, nije bilo izgubljene bitke

Danas, 24. studenog 2021., u Međugorju je obilježena 21. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića. Tijekom dana organizirane su dvije hodnje do fra Slavkog groba, jedna od njegove rodne kuće u Dragićini, a druga od srednje škole u Čitluku, koja nosi njegovo ime. Ovom hodnjom Srednja škola dr. fra Slavko Barbarić je proslavila i svoj dan.

Fra Slavko je umro na današnji dan prije 21 godinu, u popodnevnim satima, završivši pobožnost Križnog puta na Križevcu pa se danas molio i Križni put na Križevcu, a u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju slavila se Sveta misa za fra Slavka Barbarića, koju je uz koncelebraciju međugorskog župnika fra Marinka Šakote i još 22 svećenika predslavio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko.

Osvrnuvši se na misna čitanja, fra Miljenko Šteko u svojoj homiliji govorio je i o životu i djelima fra Slavka Barbarića.

Homilija fra Miljenka Šteke na 21. obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića

”Budan u svom snu gledao je slike koje su mu se urezivale u misli, u glavu, u srce, u dah, u život. Želio je toliko toga učiniti drugačijim, Bogu ugodnijim, i tolika ljudska obitavališta pretvoriti u kuću molitve. Nerijetko bi osjetio da na putu stoje ispriječeni toliki glavari, književnici svih vrsta, prvaci narodni. Htjeli su usmjeravati tokove događanja, mjeriti vrijeme, tovariti ljudima na pleća terete, a sami ni da bi malim prstom makli.

No fra Slavko je kročio naprijed. Ulazio u turobne boli, u duše tolikih, u jad i bijedu mnogih, u propast ljudi koje je drobio nemoral, ovisnost, mržnja, razdijeljenost, oskudica. Za njega nije bilo izgubljenog čovjeka, nije bilo izgubljene bitke. Svakoga je valjalo zagrliti, spasiti, dati mu smještaj. Svaku bitku sa zalima i zlima ljudskim valjalo s Božjom pomoći, uz Gospin zagovor, dobiti”, kazao je fra Miljanko Šteko dodajući kako je ”bio slamka spasa tolikima koji su tonuli”.

”Hvatali su za skute njegova habita, hvatali grozničavo za njegovu ruku, padali mu u grču plača u zagrljaj. A on je samo redao stvari u svojoj duši i molio Gospin zagovor, neizmjerno pobožan s krunicom ruci. Mlade svijeta je poput rijeke svrnuo pod svoj Sion, ovdje na mladifest. Ovisnike je vodio kolonama Milosrdnome Ocu, davao im utočište, utjehu, pomagao na teškom putu povratka u život. Onim najslabijim, tek rođenim, podario je selo Majčine ljubavi. Dao utočište obiteljske topline i sigurnosti”, kazao je fra Miljenko, koji je u svojoj homiliji fra Slavka nazvao čovjekom molitve, koji se ”osjećao se najbolje na koljenima, pred Presvetim”.

”Nakon molitve bi potpuno otvarao svoje oči, dušu, srce. I shvatio potrebu tog čovjeka, te žene, toga muža, vidio bi jasno ranjeno dijete, njegovu potrebu. Nazreo bi izdaleka očaj i bijedu koji su posve orobili ljudske poglede, a zapravo su to samo bivali prozori njihovih sapetih duša grijehom. To je trebalo osloboditi. I to je činio fra Slavko! Neumorno, protežući se od svoje prve krajnje, do one druge krajnje mjere, uvijek toplinom i blagošću, životom koji više nije razlikovao vrijeme, jer su mu se na pozdrav susretali sutoni i zore. I tako, iz dana u dan, dok se nije pretočio prije 21 godinu u vječnost”, kazao je u svojoj homiliji na 21. obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.

Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne