Sinoć je u Međugorju, na spomendan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, slavljena sveta misa za župljane i fratre iz međugorske župe koji su stradali u I. i II. svjetskom te u Domovinskom ratu, koju je predslavio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Franjevci iz ove župe ubijeni za vrijeme II. svjetskog rata su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U I. svjetskom ratu iz međugorske župe poginula je ili nestala 61 osoba. U II. svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945.) 386 osoba. U domovinskom ratu deset osoba.
U svojoj propovijedi, govoreći o blaženom Alojziju Stepincu, kazao je kako je postao blaženim jer je ”do kraja slijedio Božji šapat” te ”nije dopuštao da ga bilo što ili bilo tko skrene s toga puta”, iako je kako je rekao ”zapreka bilo bezbroj”.
Na spomendan blaženog Stepinca, misa za međugorske žrtve ratova
”Snagu i primjer nadbiskupu Stepincu zacijelo su davali i vjerni članovi puka Božjega. Komunizam ih je progonio, ali oni su radije dali glavu nego li da okrenu leđa svome Bogu i svojoj domovini. Iz ove župe u to vrijeme na oltar vjere i domovine svoj je život položilo 279 članova. Među njih treba ubrojiti i 6 franjevaca koji su u njoj rođeni ili službovali. Iz same općine Čitluk nestalo je u tim vremenima preko 1.582 ljudi, iz čitave Hercegovine oko 20.000, da dalje ne nabrajamo. Poglavito se to događalo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zlo komunizma nemilosrdno je želo našu pšenicu”, kazao je fra Miljenko Stojić i dodao kako svima njima ”na Groblju mira na Bilima podižemo pojedinačne križeve s njihovim imenima i prezimenima, godinom rođenja, imenom oca i godinom smrti”.
Snagu i primjer nadbiskupu Stepincu zacijelo su davali i vjerni članovi puka Božjega. Komunizam ih je progonio, ali oni su radije dali glavu nego li da okrenu leđa svome Bogu i svojoj domovini
”Oni nisu broj nestao u povijesti, oni su naši predšasnici koji žive u našem sjećanju. Časno je i dužnost nam je to učiniti za njih. Široki Brijeg, Odžak, Čitluk… već su krenuli u to. Učinjeno je to i za službenike Crkve, njih 235. Naša sloboda izrasla je na smrti svih njih. U svim našim teškim bitkama, u svim teškim bitkama kršćana po svijetu, iznad nas je bila i jest ruka naše Gospe. Ona je bdjela nad nama, čuvala nas, zagovarala nas pred Bogom na našim neizvjesnim putovanjima”, kazao je fra Miljenko Stojić napominjući kako su ”našu ljubav prema Gospi usadili su nam u srce naše majke i naši očevi”.
”Sjećamo se kako smo zajedno s njima, bosi, hodočastili do raznih Gospinih svetišta. Iako smo bili djeca, nije nam to bilo teško. Čekala nas je tamo Majka, čekao nas je netko kome se, eto, klanjaju i naši ljubljeni roditelji.
”Imamo čast da danas živimo u vrijeme Kraljice Mira, kako nam to svjedoče vidioci. Ona je ponovno vidljivo zagrlila ne samo nas, nego čitav svijet. Ne da otuđenoj današnjoj uljudbi da mu iščupa dušu, da nas cijepi protiv Boga i odvede u propast. Neprestano nas, poput naših brižnih majki, opominje kojim putem da idemo, gdje se zapravo nalazi Bog”, kazao je fra Miljenko Stojić u svojoj propovijedi napominjući nam kako je ”nerazumno ne htjeti čuti Gospin govor”, a svoju propovijed u Međugorju sinoć, na Stepinčevo, zaključio je riječima: ”Dok slušamo Boga i njegov poziv da čuvamo duševno zdravlje, ne zaboravimo ni njegov poziv da čuvamo i svoje tjelesno zdravlje. Ta kako ćemo njegovu Riječ pronositi ovom zemljom ako ga ne budemo imali? On nas želi kao cjelovite ličnosti, ali na način koji nam samo on može pružiti. Prihvatimo tu njegovu ruku i idimo tim putem znajući da se to može. Primjerom su nam to pokazali bl. Alojzije Stepinac, naši pobijen fratri i svi drugi članovi crkvenog ustrojstva, te nebrojeni članovi vjernog puka Božjega. Oni su naše bogatstvo, naša snaga. Hvala Bogu na svemu, hvala njima na primjeru. Amen!”
