Za blagdan Cvjetnice mnoštvo hodočasnika sa svih strana svijeta boravilo je u Međugorju. Tako smo u subotu, prvoga dana travnja, a dan prije Cvjetnice, susreli i veću skupinu hodočasnika iz Slavonije. Kako su nam kazali, u Međugorje su došli na dvodnevno hodočašće gdje su proslavili Nedjelju Muke Gospodnje, te hodočastili na molitvena mjesta u Međugorju gdje su pronašli onaj prijeko potreban mir za svoj svakodnevni život. U Međugorje je došao pun autobus radosnih Slavonaca, njih 52 osobe, od kojih je gotovo polovica po prvi put došla u ovo mjesto molitve i mira. Kod kipa Uskrsloga Isusa, nakon što su završili molitvu krunice Božjega milosrđa susreli smo njih 30-ak vjernika, dok je ostatak hodočasnika strpljivo čekao u dugim redovima kod ispovjedaonica kako bi čista srca i čiste duše dočekali Uskrs. Organizator hodočašća je Dario Bezik koji, iako je slijepa osoba, već više od 10 godina dovodi brojne hodočasnike Gospi u Međugorje.
„Na ovo hodočašće na Cvjetnicu došlo je 52 hodočasnika, pun autobus radosnih Slavonaca. Danas smo išli na Križevac uz molitvu križnoga puta, uz razmatranja. Krenulo je s ogromnim pljuskom, onda se Gospodin uz Gospin zagovor proslavio i granulo je sunce, tako da Bogu hvala na toj milosti. U Međugorje dolazim preko 10 godina, odnosno 11, a preko 10 godina organiziram hodočašća autobusom. Specifično je to što je Gospa, prilikom mog prvog dolaska u Međugorje, napravila ogromno čudo, a to je da me bez ičije pomoći, a s obzirom da sam slijep, vodi i na Podbrdo i na Križevac bez ikakvoga pada, ogrebotine ili ozljede. Stavlja pred mene jednostavno put. Kako i na koji način, ne znam, a iskreno više me niti ne zanima. Prije sam se zabrinjavao, a sada me uopće baš i briga, jer vjerujem joj, znam da je ona moja mama i da jednostavno vodi sve kako treba. Ono što mi je jako bitno je da su ljudi radosni, da su ljudi veseli, da slave Gospodina po Gospinom zagovoru i da se uvijek rado vraćaju u Međugorje skupa sa mnom”, kazao je Dario te je naglasio kako je ispovijed u Međugorju nešto posebno, nešto što bi u Međugorju svakako želio istaknuti.
„Ispovijed. Definitivno ispovijed. To je nešto što je meni osobno najznačajnije. Lijepo mi je i na Podbrdu i na Križevcu i ono zajedništvo koje ne možeš osjetiti rijetko gdje, ali za mene osobno, za moj duh, za moje napredovanje i razvoj je svakako ispovijed, odnosno duhovni razgovor. Naravno, centralni dio svakog hodočašća je sveta misa, ali ono što nikako nemojte propustiti je Euharistijsko klanjanje koje je u Međugorju baš posebno. Netko bi rekao da sam u ovih 10-ak godina doveo već dovoljno ljudi koji su ovdje bili već, te da nema nitko novi, ali ono što moram posvjedočiti jest da je u svakom autobusu barem 10 do 15 ljudi koji nikada nisu bili u Međugorju, a u ovom autobusu ih je 22 od 52 osobe, što je ogromna brojka ljudi. Ono kako ja ljude dobijem da dođu, uz Gospinu pomoć, je vrlo jednostavno: Ne obećam im ništa. Kažem im dođi, izgubi vrijeme, a ako ništa ne osjetiš vratit ću ti novac koji si uložio. Nikad nitko nije ništa tražio”, kazao je Dario Bezik koji je mladima poručio da dođu i da upoznaju Majčinu ljubav kroz Međugorje, kroz zajedništvo, kroz zajedničku molitvu, kroz radost slavljenja, kako za godišnjicu ukazanja, tako i za Festival mladih.
Ovom prigodom svoje iskustvo Međugorja s nama su podijelile i hodočasnice Veronika, Štefica i Danica, neke od njih i sa suzama radosnicama na licu. Zajedničko im je to da se u Međugorju osjećaju uistinu posebno, kao kod kuće, te kako kažu u Međugorju su dobile brojne milosti zbog kojih ne bi ni željele otići iz ovoga mjesta. Što su nam sve kazali Dario, Veronika, Štefica i Danica poslušajte u audiozapisu.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
