Uoči početka 37. Mladifesta, završne pripreme privode se kraju, a među onima koji već sedamnaestu godinu okupljaju mlade glazbenike iz cijeloga svijeta je i dirigent međugorskog zbora i orkestra Damir Bunoza. U razgovoru za Radiopostaju Mir Međugorje govorio je o posebnosti služenja glazbom na Mladifestu, zajedništvu koje povezuje članove zbora i orkestra te duhovnom iskustvu koje iz godine u godinu privlači brojne mlade u Međugorje. Osvrnuo se i na ovogodišnje novosti u repertoaru, ali i na način prijave novih članova koji žele postati dio ove međunarodne glazbene obitelji.
Lijepo je vidjeti mlade ljude koji su osviješteni o važnosti vjere, o važnosti služenja Bogu, koji žive vjeru, pogotovo kroz glazbu.
„Zaista je lijepo vidjeti kada u Međugorje dolaze ljudi od 18, 16 ili 20 godina, tako i u zboru i orkestru. Lijepo je vidjeti mlade ljude koji su osviješteni o važnosti vjere, o važnosti služenja Bogu, koji žive vjeru, pogotovo kroz glazbu. Svi ti mladi ljudi u svojim župama aktivni su u crkvenim zborovima ili orkestrima, a kako se kaže, tko pjeva, dvostruko moli. Zaista oni tako i pjevaju, i sviraju, i osjećaju. To je ljepota tog međugorskog zbora, da oko stotinjak mladih ljudi iz čitavoga svijeta pjeva iz duše, iz molitve prema Gospi i Isusu. To je jedan poseban zvuk i poseban odnos prema zboru i orkestru, prema meni kao dirigentu i prema toj vrsti rada. Međugorski zbor i orkestar zaista je specifičan zbor u pozitivnom smislu, gdje svi pričamo na engleskom jeziku, svi su iz različitih zemalja, ali svi točno osjećaju kako trebamo pjevati i kako trebamo svirati da bi vladao Duh Sveti“, rekao je Bunoza.
„To je specifičan zbor, za razliku od nekih drugih zborova, orkestara i simfonijskih profesionalnih sastava. Ovdje je prisutan Duh Sveti i kod pjevača i kod svirača te zaista nosi jednu posebnu energiju. Meni je ovo već sedamnaesta godina i jako se radujem što svaki put dođem i što sam pozvan raditi s mladim ljudima, da zajedno slavimo, molimo, pjevamo i uživamo u pjesmi. To je jedna jaka duhovna obnova, možda i najveća na svijetu koju sam doživio. Taj Mladifest proširio se i po svijetu, od Koreje do Amerike, preko Europe, tako da Međugorje zaista ima toliko plodova pa čak i što se tiče glazbe kao jednog segmenta. Biti na oltaru dio svega toga zaista je povlastica, gdje se osjećate kao da lebdite dva metra iznad zemlje, da vas nosi Duh Sveti. Pjevate, plješćete, slušate svjedočanstva i zajedno s hodočasnicima, kao da smo svi u jednoj službi, a to je služenje Bogu, radost i zajedništvo. Taj osjećaj koji vlada upravo je takav, neopisiv. To zaista svaki čovjek treba doživjeti, doći u Međugorje i osjetiti tu milost“, kazao je Bunoza, a zbor i orkestar Mladifesta tijekom godina postali su velika međunarodna obitelj koju povezuju prijateljstvo, zajedništvo i zajednička molitva kroz glazbu.
Poslije cjelodnevnih proba ili programa sastanemo se i ostanemo zajedno još dva ili tri sata. To je postala jedna velika obitelj, mogu reći svjetska obitelj.
„Prvo se svi zajedno izgrlimo jer se ne vidimo godinu dana. Mi smo svi međusobno prijatelji. Tu vlada veliko prijateljstvo, veliko međusobno poštivanje, ali se na kraju jako mnogo i družimo. Poslije cjelodnevnih proba ili programa sastanemo se i ostanemo zajedno još dva ili tri sata. To je postala jedna velika obitelj, mogu reći svjetska obitelj. Bude mi žao kad svake godine ne mogu sve primiti. Jako je mnogo prijava, a mogu primiti do stotinu ljudi. Bude i dvostruko više prijava, oko dvjestotinjak. Jednostavno, iz fizičkih i praktičnih razloga ne možemo svi stati na oltar. Onda netko bude tužan, pa ja kažem da je priča takva da druge godine moramo malo mijenjati, primati nove članove, osvježavati sastav, primati mlade koji prvi put dolaze kako bi oni bili dio svega toga i kako bi se zbor i orkestar širili te da i oni osjete što znači pjevati na oltaru u Međugorju“, istaknuo je Bunoza.
„Rad s njima je jako opušten, ali i jako vrijedan. To su ljudi, pjevači i svirači koji su vrlo iskusni, iako su mladi. Već pjevaju po raznim zborovima i sviraju u orkestrima. Ima i ljudi koji su završili akademije ili su još u srednjoj školi, ali su većinom jako dobri pjevači i svirači. To su, mogu reći, profesionalci i uopće nije teško raditi s njima. Zaista uživam. Dnevno imamo po tri probe od tri sata, znači devet sati proba dnevno tijekom tri ili četiri dana prije Mladifesta, bez ikakvih problema. To nije nikakva muka niti teret, nego jedna radost i druženje s ljudima koje ne vidite godinu dana, bilo da su iz Libanona, Koreje, Amerike, Portugala… Onda se opet sretnete, ponovno zajedno pjevate i razmjenjujete iskustva. To je jedna neopisiva radost“, kazao je Bunoza koji se osvrnuo i na repertoar, koji se svake godine obogaćuje novim pjesmama i aranžmanima, uz dobro poznate međugorske pjesme koje su postale prepoznatljiv dio Mladifesta.
Dnevno imamo po tri probe od tri sata, znači devet sati proba dnevno tijekom tri ili četiri dana prije Mladifesta, bez ikakvih problema. To nije nikakva muka niti teret, nego jedna radost.
„Da, uvijek se nešto osvježi. Pišem jednu pjesmu i nadam se da ću je stići završiti za vrijeme Mladifesta kako bismo je izveli. Malo sam zauzet, pa sve to treba stići. Ako Bog da, završit ću je. To je, zapravo, jedna pjesma koja se izvodila davno, prije dvadesetak godina, u jednom starom aranžmanu za gitaru. Sada želim napraviti aranžman za zbor i orkestar. Nadam se da ću stići. Naravno, međugorski „hitovi“, pod navodnicima, to su pjesme koje će stalno živjeti i koje ljudi čekaju da se ponovno izvode. Naravno, treba osvježavati repertoar, dobro birati što ćemo izvoditi, da svaka pjesma u sebi ima jednu dublju poruku, neku vrstu obraćenja, da dotakne ljude. Nije baš jednostavno pronaći takve pjesme koje imaju dušu, dubinu i poruku. Evo, svake godine napišem jednu ili dvije pjesme, ili Roland, ili netko drugi. Nekada se ne stigne, bude gotova pjesma, ali sve to na kraju treba aranžirati za zbor i orkestar. Tu se možda najviše vremena potroši, ali koliko se stigne, stigne. U Božje ruke, što se kaže“, dodao je Bunoza pa je govorio o prijavama za zbor i orkestar Mladifesta koje su otvorene su od 1. travnja do 1. lipnja, a kandidati uz prijavu trebaju poslati i kratku snimku svoga pjevanja ili sviranja nakon čega slijedi odabir članova.
„Ta dva mjeseca primaju se prijave za Mladifest putem e-maila. Nakon toga ide selekcija. Gleda se biografija, gleda se snimka kako netko pjeva ili svira. Pošalje se snimka od 30 do 45 sekundi i onda se radi selekcija. Kao što sam rekao, nažalost moram puno ljudi odbiti jer su takvi tehnički uvjeti, ali uvijek volim kada se javi neki novi glas ili novi svirač koji je dobar. Takve uvijek rado primim. Čak objasnim nekim starim članovima: „Hajde, ove godine vi malo odmorite, dogodine ćemo vas ponovno uključiti, a sada ćemo malo osvježiti sastav.“ To je Međugorje. Međugorje uvijek prima i prihvaća ljude i tako treba razmišljati. Drago mi je što zaista to svi razumiju. Nije lako reći nekome tko pjeva već nekoliko godina da ove godine možda neće pjevati, ali ja im kažem da budu ispred oltara jer je i to isto. Bili mi na oltaru ili ispred oltara kao hodočasnici, svi smo ovdje hodočasnici i molimo se. Ja čak imam želju jedan Mladifest provesti dolje s hodočasnicima i doživjeti sve to s druge strane. Mislim da je to možda još dublje iskustvo kada ste potpuno prepušteni Duhu Svetomu. Mi ipak na oltaru malo radimo i razmišljamo što i kada ide. Tako i mnogi članovi zbora koji jedne godine ne budu primljeni budu dolje ispred oltara i mole se. Pozivam sve koji osjećaju da žele pjevati ili svirati, koji imaju određenu naobrazbu, poznaju note i imaju lijepu boju glasa, da se prijave, a onda će Božja providnost odlučiti tko će biti primljen, a tko neće“, kazao je maestro Damir Bunoza.
Emanuel Musa
