Međugorje je mjesto koje je mnogima promijenilo život. Mjesto je to gdje su mnogi osjetili onu iskrenu majčinsku ljubav, ljubav koju su zatim poželjeli dalje prenositi drugima, ali i druge dovoditi u Međugorje da i oni osjete tu ljubav. Jedna od tih osoba je Mary Fernandez koja je porijeklom iz Kube, a živi više od 60 godina u Miamiju. U Međugorju smo je danas susreli kod dvorane Ivana Pavla II. za vrijeme duhovne obnove za hodočasnike iz Latinske Amerike koju im vodi bivši međugorski župnik fra Marinko Šakota. Mary ih je i ove godine dovela u Međugorje. Tako je po 175. put preletjela veliki Atlantski ocean i došla u malo Međugorje. Bila je to prilika da i razgovaramo s njom, na što je radosna srca pristala.
Fra Marinko Šakota hodočasnicima iz Latinske Amerike: U Božjoj riječi otkrivamo hranu
„Ovo je moje 175. hodočašće u Međugorje. Više od 160 hodočašća je bilo sa skupinom hodočasnika, nekoliko puta sam bila s mužem te nekoliko puta i sama, posebno za vrijeme rata koji je bio ovdje. Donosila sam i humanitarnu pomoć. Za vrijeme rata nitko se nije htio usuditi poći sa mnom, pa sam u to vrijeme tri puta dolazila u Međugorje, donosila sam pomoć za narod koji ovdje živi. Moje prvo hodočašće u Međugorje bilo je 23. rujna 1988. godine kada sam došla s 38 hodočasnika, među kojima je bio i moj muž. Bogu hvala volio je Međugorje i shvaćao je što činim cijelo ovo vrijeme”, kazala je Mary te dodala nekoliko riječi o Međugorju nekada i sada.
„Kada bih uspoređivala Međugorje u to vrijeme i danas razlika je velika. Pogledam samo svoje fotografije iz 1988. godine i danas. I Međugorje je naraslo, sve treba rasti, ali duh Međugorja je ostao isti. Vodim ljude ovdje jer mnogi ne znaju značenje Međugorja uopće i mi ih moramo voditi, tako da ne gube vrijeme uzalud. Ovdje su pozvani od naše Gospe i mi ih moramo voditi. Ne znam točno koliko hodočasnika sam dovela u Međugorje tijekom svih ovih godina, ali recimo grupe koje dovodim otprilike imaju između 30 i 40 osoba, tijekom lipnja i rujna bude oko 50 osoba u grupi. I sad zamislite koliko je to osoba kada bi ih pomnožili sa 175 hodočašća. Tisuće i tisuće…”, kazala je Mary s velikim osmijehom na licu, te naglasila da Međugorje i Gospa za nju osobno znače život.
„Znače mi sve u životu, snaga, radost što sam živa. Međugorje za svijet znači puno. Puno ljudi ne zna za Međugorje i što ono znači, ali vidim da im je potrebna vjera, čak i u ovo teško vrijeme ljudi trebaju vjerovati, treba im netko tko će im dati nadu, a Međugorje je nada, mir i ljubav. Mi smo svi toga potrebni. Gospa je rekla da će ovo biti oaza mira i već sada jest. Ljudi dolaze ovdje, pronalaze mir i odlaze kući gdje ga dijele sa obitelji i prijateljima. Kada bih izdvojila nešto u Međugorju to bi sigurno bilo klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Volim klanjanje u Međugorju. Takvoga klanjanja nema u svijetu. Bila sam u mnogim svetištima, u mnogim mjestima vjere, ali nigdje nisam našla klanjanje kao u Međugorju”, kaže nam Mary, te dodaje da je Međugorje za nju, kao i za mnoge druge ispovjedaonica svijeta.
„Za Međugorje kažu da je ispovjedaonica svijeta i ono to i jest! Prije nekoliko godina kada sam bila u Međugorju s nama je bio jedan vodič hodočasnika, on mi je rekao da je bio jedan biskup iz Brazila u njegovoj grupi. Došao je ovdje i gledao uokolo i rekao da je impresioniran ispovijedima koje se događaju ovdje. Redove vjernika koji čekaju ispovijed, a koje je ovdje vidio, nije nikada vidio u životu. I to je istina. Otiđite u Vatikan, otiđite u Svetu Zemlju, otiđite u bilo koje mjesto ali to nećete vidjeti. Međugorje je ispovjedaonica svijeta. Volim Međugorje, nadam se da će mi Bog dati snagu i zdravlje da dolazim i dalje, jer već imam puno godina i nisam više mlada. Mlada sam u duhu, ali tijelo stari. Radim i dalje, tako da pretpostavljam da i Bog želi da idem dalje. Ne znam činim li velike stvari, ali se nadam da je Bog sretan”, kazala je Mary, te na kraju naglasila da je za vrijeme prvih dolazaka u Međugorje doživjela i neke znakove koji su je upućivali da dovodi ljude k Bogu, te ih je prepoznala i to počela i činiti. Za kraj razgovora samo je kazala: „Molite za mene”.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
