Na današnji dan (21. siječnja 2002.) prije dvadeset godina umro je nekadašnji međugorski župnik fra Leonardo Oreč.
Rođen je 20. siječnja 1928. u Posuškom Gracu. Osnovnu je školu završio u Gracu, gimnaziju na Širokom Brijegu (1940.-1945.) i u Varaždinu (1945./46.). Završne ispite gimnazije položio je privatno u Sarajevu 1949. god. U novicijat je stupio 29. lipnja 1946., i to u Kraljevoj Sutjesci u Bosni, skupa s bosanskim novacima. Teološki studij završio je u Sarajevu (1947.-1952.). Studij je prekinuo zbog odsluženja vojnog roka (1949./50.). Svečane zavjete položio je u Sarajevu 29. lipnja 1951.
Za svećenika je zaređen u Sarajevu 21. listopada 1951. Po okončanju studija najprije djeluje kao kapelan u Konjicu (1952.), zatim odgojitelj sjemeništaraca u Splitu (1952./53.), a onda kao pomoćni meštar novaka u Kraljevoj Sutjesci (1953.-1957.). U isto vrijeme završava u Ljubljani doktorat iz teologije (1956.). Obradio je štovanje Blažene Djevice Marije u djelima bosanskih franjevaca i u pučkoj pobožnosti katolika u Bosni i Hercegovini. Potom je na specijalizaciji u Münchenu (1957./58.), a onda predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1958.-1960.), nakon čega je šest godina tajnik Provincije u Mostaru i ujedno zadužen za franjevački pomladak (1961.-1967.). Meštar novaka na Humcu je deset godina (1967.-1977.), a potom odlazi u Njemačku, gdje je 11 godina župnik u njemačkim župama Blankenau i Hosenfeld kod Fulde (1977.-1988.).
Crkva u Kongu i vanjski oltar u Međugorju
”Sa svojim župljanima iz Njemačke organizirao je izgradnju veličanstvene katedralne crkve u Kamini u afričkoj državi Kongo. Crkva je izgrađena uz obilnu pomoć prijatelja Međugorja, njemačkih župljana i Flamanske franjevačke provincije. Izgrađena je do 1990. i posvećena 20. svibnja iste godine. Istom prigodom proglašena je katedralnom crkvom. U zahvalnost darovateljima – prijateljima Međugorja – dobila je naslov Kraljice mira. Zaista je velebna: površina je crkve oko 2000 metara četvornih, a u njoj ima čak 4000 sjedećih mjesta. Fra Leonardo se vraća u Hercegovinu 1988. i do 1991. je župnik u Međugorju. Za njegova je župnikovanja sagrađen prijeko potrebni i prelijepi funkcionalni vanjski oltar iza župne crkve te uređen prostor oko njega. Od 1992. vodi humanitarnu udrugu “Međugorje – Mir” u Splitu, koja je darovima međugorskih hodočasnika iz čitavoga svijeta učinila neprocjenjiva dobra narodu u ratu i potrebi. Od 1997. do 2001. djeluje u Generalnoj kuriji franjevačkog reda u Rimu. Bio je definitor dva mandata (1967.-1973.) i vikar Provincije (1973.-1976.). Surađivao je u Kršnom zavičaju, Našim ognjištima te u drugoj pučkoj i teološkoj periodici”, napisao je o njemu, između ostaloga, fra Robert Jolić u svom ”Leksikonu hercegovačkih franjevaca” objavljenom 2011. godine.
Humanitarni rad
O humanitarnom radu fra Leonarda Oreča za serijal ‘Plodovi Međugorja’ (‘Fruits of Medjugorje’) govorio je i fr. John Boughton, koji je je rođen kao protestant. Studirao je medicinu, pročitao knjigu o Međugorju koje je potom posjetio, što mu je promijenilo život. Obratio se na katoličanstvo i postao svećenik. Nakon obraćenja, prve dvije godine kao katolik proveo je u Međugorju. Bile su to ratne godine na ovim prostorima.
”Tada sam gledao fratre kako su se nosili sa svim izazovima. Jedan od mojih heroja, fra Leonardo Oreč, pokoj mu duši, sjećam se dana kada su muslimani i Hrvati potpisali primirje. Toga me dana nazvao i rekao: ”John, napuni sve svoje kamione i skupi još neke, idemo na istočnu stranu Mostara u Crveni polumjesec i dat ćemo im sve potrebno i pokazati da smo za mir”.
I sjećam se kako smo stajali u istočnom Mostaru s fra Leonardom u njegovom dugom smeđem habitu i neki mali dječak hvatao me za ruku jer sam ja, znate, tada bio civil i govorio je: “Ovaj tip je lud, posvuda oko nas su snajperi, a on je u habitu!”
I shvatio sam, to je bit franjevaštva i to me tako snažno formiralo, vidjeti takvu jednu duhovnost. Nisam imao pojma kako bi redovnički život trebao izgledati iznutra, nisam imao nikakvu predodžbu, ali sam u srcu znao da sam bio pozvan biti fratar”, kazao je fr. John Boughton.
Duhovna oporuka
Fra Leonardo Oreč objavio je sa suradnicima knjigu ”Brdo dobrote. Treće međugorsko čudo” (Međugorje, 2001.). Propovijedao je kao pučki misionar i vodio duhovne vježbe za redovnike. Od 2001. na liječenju je u Zagrebu, gdje je i preminuo 21. siječnja 2002. Pokopan je na groblju Martića križ u Posušju.
”Fra Leonardo Oreč bio je gorljivi širitelj Gospine poruke mira i pomirenja. Znao je širiti i ubirati Njene plodove. Nije volio velike riječi, niti tražio slavu ili priznanja i hvalu. Puno toga o Njemu govore riječi iz duhovne oporuke, koju je napisao u Bolnici „Dubrava“ u Zagrebu, na samrtničkoj postelji, upućene svojim suradnicima, subraći franjevcima i bližnjim prijateljima: „Kad sam došao iz Rima u Zagreb molio sam Boga ne za ozdravljenje, pogotovo ne za ozdravljenje čudom, nego da prihvatim njegovu volju „Oče naš, budi volja Tvoja“, ali i „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež… I dalje stojim kod onoga „Za zdravlje se borim, ali se smrti ne bojim“. I neka vas ne razočara, molit ću sestricu smrt da ne oklijeva“, objavljeno je u posljednjem, siječanjskom, broju Glasnika mira.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Arhiv ICMM
