U subotu, 16. srpnja, molitvom krunice u 18 sati i svetom misom u 19 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju započela je devetnica sv. Jakovu apostolu, zaštitniku župe Međugorje. Međugorska župa utemeljena je 1892. godine i stavljena je pod zaštitu sv. Jakova apostola, zaštitnika hodočasnika. Kao i prošlih godina, tako i ove godine, prije večernje svete mise molitvu krunice u devetnici sv. Jakovu od 16. do 24. srpnja predmolit će župljani Međugorja. Prve večeri krunicu su predmolili župljani iz Miletine, a u nedjelju iz Vionice. Kroz sljedeći tjedan krunicu će predmoliti župljani Šurmanaca, zatim Bijakovića i Međugorja, a onda Majčino selo, Treći franjevački red, Marijine ruke i na kraju Frama.
Prvu večer večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova pred mnoštvom hodočasnika predslavio je fra Goran Ćorluka uz koncelebraciju brojnih svećenika. U svojoj propovijedi fra Goran je upitao vjerujemo li da Riječ Božja mijenja život?
„U prvom čitanju ta Božja Riječ i susret s Bogom promijenio je život Abrahamu, promijenio je život i Pavlu, a u Evanđelju je promijenio život sestrama Marti i Mariji. Po čemu su one posebne, zašto je Isus došao kod Marte i Marije? Zašto je Bog došao kod Abrahama? Po čemu je taj starac bio nešto poseban? Nitko od njih nije bio poseban, nije bio po nečemu veći od drugih. Bili su to ljudi koji su imali svoje živote i probleme, ali je Bog došao kod njih. Nekada mi ljudi biramo s kim ćemo se družiti. Brojni ljudi nemaju nijednog prijatelja koji je bolestan, nemaju nijednog prijatelja koji je siromašan, nemaju nijednog prijatelja koji od njih nešto traži. Nego se trude zaštititi i biraju sebi prijatelje. Ne po nekim unutarnjim kvalitetama, ne po tome da će taj čovjek biti uz njega u dobru i zlu. Nego planski bira svoje prijatelje. A Bog se ne stidi svojih prijatelja. Današnja nam čitanja govore o toj poniznosti koju čovjek treba imati kada sluša Božju Riječ. O pažnji koja treba biti usmjerena prema Bogu. Bog se ne srami svojih prijatelja. Kada razgovaraš sa svojim prijateljem, onda za njega imaš dosta vremena. Slušaš ono što ti on govori i prijatelja primaš u goste. Kada idemo negdje u goste, onda dobro znamo kome idemo – idemo svome prijatelju. Znamo da ćemo naći otvoreno srce i otvorena vrata. Da će nas taj prijatelj pogostiti… Isus danas želi doći meni i tebi u posjetu. Želi nam doći u goste. Je li moje srce otvoreno za Boga? Jesam li ja taj Božji prijatelj kojemu Isus Krist ima pravo pomisliti da mi pokuca na vrata? Jesam li ja taj pravi prijatelj kod kojega Isus želi danas doći“, kazao je fra Goran, te nastavio s odgovorom na pitanje „Što znači biti prijatelj Božji?“.
„Danas je Marija izabrala dobru stvar, Marta je pravila u kuhinji buku i htjela je ugostiti Isusa. Ali Marija je poput maloga djeteta sjela ispod njegovih nogu i slušala njegovu riječ. Marti nije bilo svejedno što gleda taj prizor i govori Isusu „Reci joj da ustane i da mi pomogne, da ne radim to sama“. Isus kaže „Pusti je jer je odabrala bolji dio“. Draga braćo i sestre, mi vjerujemo u Isusa Krista. Vjerujemo da je Isus Krist Bog. Vjerujemo da nam pomaže. Vjerujemo da je uz nas. Vjerujemo u Božju ljubav. Vjerujemo u Njegova čuda. Ali ipak i mi često pravimo buku oko sebe kako ne bi mislili na Božju riječ. Zabavimo se s nečim što je prolazno i nebitno kako ne bi čuli nešto što nam je neugodno za čuti, da trebam promijeniti svoj život, biti Božji prijatelj, vršiti njegove zakone i zapovijedi“, kazao je fra Goran, dodavši kako mi vjernici znamo dosta iz Svetog Pisma i često citiramo rečenice, zakone i zapovijedi, govorimo o nekakvim prispodobama i čudima, govorimo o svojoj vjeri i da vjerujemo u Boga, ali na mnogo mjesta nam Isus govori kako vjera počiva na djelima.
„Vjera ne počiva na riječima. Nisu bitne riječi. Puno čujemo propovijedi i predavanja. Puno riječi jedni s drugima razgovaramo. Jesu li bitne naše ljudske riječi? Što je bitnije, Božja Riječ ili naša riječ? Što je ispravnije? Apostol Pavao danas kada govori o Isusu Kristu govori o onoj radosti koju bi svi mi trebali osjećati jer smo nekoć bili pogani. Ali on je iskoristio svoj život da bi bio glasnik Kristove riječi. One riječi koja ima moć spasiti naše duše i promijeniti naše živote. U riječima koje govorimo jedni drugima malo toga stoji ono što je iskreno i što je dobro. Svatko od nas se pozabavi svojim životom i svojim problemima. Svatko vjeruje kako mu je njegov problem najteži, kako ima svojih križeva i muka. A moj prijatelj Isus stoji negdje sa strane. I čudi se što je sa mnom, zašto ne želim s njim razgovarati. Zašto ne želim u toj tišini doći k njemu i reći mu svoje probleme“, kazao je fra Goran Ćorluka, te zaključio da dok mi ljudi izmišljamo riječi, zakone i dok ih silom provodimo u djelo, Božji zakon – savršeni zakon stoji negdje sa strane.
„Ako sam vjernik, onda trebam znati koji je prvi zakon, koji je prvi zakonodavac. Trebam znati tko je Jedini, Svet i Savršen. Sve ono što mi je potrebno u životu piše u onoj Božjoj Riječi za koju Isus, te svi Božji sveci kažu kako ima moć spasiti naše duše i promijeniti moj život. Isus je onaj koji te razumije. I u tvojim križevima i u tvojim životnim nedaćama i u svim tvojim mukama i slabostima – Isus Krist jest tvoj prijatelj! On je onaj prijatelj koji traži da u njega vjeruješ jer u njemu dolazi tvoj mir i dobro za tvoj život. Amen!“
Nakon svete mise molitveni program nastavljen je klanjanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
