Molitveni program obilježavanja »Dana slugu Božjih i pobijenih hercegovačkih franjevaca« na Širokom Brijegu nastavljen je i večeras, 5. veljače, započevši u 17.30 molitvom sv. krunice i razmatranjem koje je predvodio fra Ivan Crnogorac zajedno s framašima.
Središnji dio večeri bila je sv. misa zadušnica u 18.00. Predslavio ju je fra Mladen Rozić, župnik župe Roško Polje. Iz te župe inače potječu dvojica ubijenih franjevaca: fra Filip Gašpar i fra Jakov Križić. U Roškom Polju, pak, za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća stradalo je 198 osoba.
Fra Mladen se propovijedajući osvrnuo na tu tešku prošlost hrvatskog naroda koji je svoju slobodu uvijek plaćao krvlju. »Ovo mjesto na kojem smo večeras poškropljeno je krvlju najboljih sinova. Predstavlja našu kolijevku mnogih početaka, tako da je uvijek trebamo nositi u srcu s ljubavlju. Nekako smo kroz povijest stalno na određenoj kušnji. Na kušnji su predvodnici vjerski, a i nacionalni. I nekako mi se čini kako je ova zemlja na kojoj živimo prostor kušnje. Naš život nije ništa drugo nego jedna stalna borba. A u svakoj borbi možeš biti pobjednik ili poraženi. U kušnji možeš biti svet, a možeš se okrenuti i protiv Boga. Stoga su nam kušnje neophodne za naš život. Kroz povijest su kušani razni proroci i svi Bogu dragi ljudi. U kušnjama je jako važno ostati vjeran Bogu. Kušnja nas u biti ispituje. A kako je samo teška i krvava bila naša prošlost. Naš napaćeni narod je bio pretplaćen za tamnice i razne kazamate. Mnogi su u njima proveli teške godine i umirali. Mnogi su umirali u želji da mogu pokazati svoju vjersku i nacionalnu pripadnost. A to su uvijek trebala biti osnovna ljudska prava. Među progonjenima su redovito bili i naši fratri koji se nisu ustručavali dati svoj život za svoj narod i svoga Boga. Toliko je bilo mučeništva u našem narodu tako da bi se s pravom cijeli narod mogao nazvati mučenikom. A kroz povijest smo željeli samo mir. Nismo nikad težili za tuđim. A taj mir smo uvijek plaćali krvlju. Naš narod je kroz svoju povijest uvijek imao sinove koje bi majke odnjihale na svojim grudima, koji su bili spremni žrtvovati svoj život za domovinu i za svoj rod. Zato su nam ovakvi trenutci potrebni kako takvi ne bi pali u zaborav. Svećenici su uvijek bdjeli nad svojim pukom. S njima su živjeli i s njima umirali. Kako bi i danas bili ono što trebaju biti – potrebne su im vaše molitve i vaša pomoć. Ovaj prostor Širokoga Brijega jest sveto mjesto koje nas podsjeća na neka prošla, teška vremena koja ne želimo da se ikada više ponove. Trebamo biti ponosni na ove naše “zidove plača”. To su mjesta gdje su skupljene naše krvi, znoj i suze. Tu su jecaji naših tisuća majki koje nisu smjele kazati gdje su im bili sinovi. Toliko je bilo onih crnih velova s kojima su pokopavane naše majke. Mi se danas i takvih spominjemo i govorimo o njima zbog mladih koji dolaze, kako ih nikad ne bi zaboravili.«
Misno slavlje svojim je pjevanjem i sviranjem uveličao zbor sv. Nikole Tavelića iz područne crkve u Dobrkovićima, pod stručnim vodstvom Marije Cigić. Liturgijska čitanja predvodili su framaši.
I sinoć je vicepostulator fra Miljenko Stojić dodijelio nagrade na Natječaju, ovaj put za uzrast mladeži. Prvu nagradu osvojio je Josip Sabljo iz Posušja za literarni rad »Moj pratar«. Drugu nagradu dobila je Marija Dujmović iz Širokog Brijega također za literarni rad pod nazivom »Smrt tijela i život duše«, dok je treće mjesto pripalo Ani-Petri Bešlić iz Posušja za likovni uradak kojim je oslikala portret fra Ćirila Ivankovića. (Pobijeni.info)
