Na blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkule, drugog dana 37. Festivala mladih u Međugorju večernju svetu misu predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a propovijedao je fra Alojzije Slavko Anđelić.
”Draga braćo i sestre, dragi mladi, okupili smo se ovdje jer nas je Gospa pozvala da dođemo na ovo sveto mjesto. Na ovaj blagdan, na blagdan Blažene Djevice Marije od Anđela ona nas isto tako poziva da se izmirimo s Bogom, da ga zamolimo da nam oprosti naše grijete, ali da i mi oprostimo jedni drugim. I to je uvjet za slavlje euharistije, jer samo iskreno i čisto srce može susresti Gospodina u ovom slavlju”, kazao je fra Zvonimir uvodeći u misno slavlje pri kraju drugog dana 37. Mladifesta koji počeo molitvom krunice na izvoru, kod Gospina kipa na Brdu ukazanja u šest sati ujutro.
”Ad fontem! Pođimo braćo i sestre na izvor. Samo na izvoru voda je čista i hladna. Tamo nema trunja. Tamo na izvoru nema mulja. Tamo je tišina. Tamo je mir”, kazao je na početku svoje homilije fra Alojzije, koji je govorio o godini posvećenoj svetom Franji, počecima franjevačkog reda, današnjem blagdanu, crkvici Porcijunkuli u Asizu, odnosu svetog Franje prema tom mjestu…
”Jedan brat, još prije nego je stupio u naš Red, imao je čudesno viđene o tom komadiću kruga zemaljskog: „vidio je kako su svi ljudi ovoga svijeta slijepi i kako naokolo crkvice svete Marije u Porcijunkuli kleče na koljenima. Ruke su im bile sklopljene, a lica usmjerena prema nebu. Snažnim su glasom plačući molili Gospodina da bi se milostivo udostojao svima vratiti vid. Dok su tako molili, viđen je velik sjaj kako silazi s neba, kako se na njih spušta i kako svima spasonosnim svjetlom vraća vid.“
Braća su kasnije razumjela da je ovo viđenje najavilo da će to mjesto postati mjesto potpunoga oprosta i to u vremenu kad se potpuni oprost dobivao rijetko i to u velikim pothvatima kao što je bio odlazak u Svetu Zemlju”, kazao je fra Alojzije, a pape su kasnije ovu povlasticu darovali i drugim crkvama.
”Danas, klečeći oko ovoga mjesta Marijine prisutnosti i mi imamo priliku primiti potpuni oprost i progledati. I to trebamo učiniti. Prihvatimo milosrđe koje nam Gospodin želi iskazati po Marijinim rukama”, kazao je fra Alojzije i naglasio kako Porcijunkula nije samo nešto vrijedno naše pažnje danas, 2. kolovoza.
”Kad je Franjo braći govorio da ne napuštaju Porcijunkulu, koliko god je govorio o mjestu, o skromnoj kapelici, o komadiću zemlje, još više je govorio o svojoj Gospodarici, o Majci, o Kraljici Anđela. Stoga viđenje onoga brata poziva i nas da na ovome svetom mjestu, ali i na svakom drugom mjestu kruga zemaljskoga – klečimo oko naše Bezgrješne Majke i od nje primamo svijetle milosti duhovnoga gledanja. A Franjine riječi nas pozivaju da nikad ne napuštamo njezine prisutnosti, njezinoga zagrljaja, sjene njezinoga plašta”, kazao je fra Alojzije, a kao uzore da uvijek ostanemo uz Mariju i učinimo potpuno posvetu Bezgrješnoj stavio nam je sv. Ljudevita, sv. Maksimilijana Kolbea, sv. Ivana Pavla II….
”Životopis svetoga Franje kaže da je: „Isusovu Majku obasipao neizrecivom ljubavlju(…). Njoj je molio posebne pohvale, upravljao prošnje, prikazivao osjećaje, koliko to i kako ljudski jezik ne može ni izraziti.“ To to znači ostati u Porcijunkuli, eto to znači ostati u Međugorju, to znači ostati pod Gospinim plaštem, ma na kojem god se kraju svijeta nalazili”, kazao je fra Alojzije pa pozvao da i mi danas pođemo na izvor.
”Pođimo svetoj Mariji Anđeoskoj. Ona će nam tamo dati svježu vodu nebeskih milosti koje će nam otvoriti oči, i jednoga dana, kada dođe naš čas, ona, Kraljica Anđela, uvest će nas u prebivalište nebeskih duhova da ondje možemo s anđelima i svima svetima gorjeti serafskom ljubavlju pred licem Oca i Sina i Duha Svetoga i hvaliti ga po sve vijeke vjekova”, zaključio je fra Alojzije Slavko Anđelić koji je mladima držao i katehezu u kojoj je govorio o poslanju franjevaca po cijelom svijetu, ljubavi sveto Franje prema Djevici Mariji, Mariji kao Kovčegu saveza…
Nakon ove kateheze u poslijepodnevnom dijelu programu svjedočanstvo je mladima držao otac Jurij Holotiuk iz Ukrajine, koji je govorio o svom životu, tome kako je kao sin pravoslavca i grkokatolkinje postao katolički svećenik, nastupu u TV talent showu, svom obraćenju, prvom dolasku u Međugorje i zadivljenosti Hodnjom mira, redovitim dolascima u Međugorje, danas je vojni kapelan u Kršćanskoj službi spašavanja pa donosi i teška iskustva s ukrajinskih ratišta…
”Danas stojim ovdje među vama i iskreno se radujem vašoj mladosti, vašoj otvorenosti. Kada gledam toliko vas koji molite, pjevate, smijete se i otvarate svoja srca Bogu, želim vas zamoliti da svi zajedno sa mnom izmolite jednu kratku molitvu za mlade iz moje domovine i cijeloga svijeta:
Gospodine, molim Te za mlade moje Ukrajine i svih zemalja u kojima traje rat. Molim Te, izliječi rane koje je rat ostavio u njihovim srcima. Vrati im radost mladosti koju im pokušavaju ukrasti. Neka umjesto zvuka sirena ponovno čuju zvona crkava. Neka umjesto straha za sutrašnji dan ponovno nauče sanjati, ljubiti, smijati se i živjeti.
Blagoslovi svaku obitelj koja je izgubila svoje najmilije, utješi one koji plaču, ojačaj one koji više nemaju snage. I daruj mir svakom ljudskom srcu. Amen.
Na kraju želim reći: hvala ti, Međugorje. Hvala za svaku molitvu i svaki post za mir, za otvorena srca kojima primate svakoga od nas tko ovamo dolazi. Hvala vam što ljubavlju grlite naše ranjene vojnike, njihove obitelji, majke i sve koji ovdje traže snagu za nastavak života. Međugorje je postalo oaza svjetla i nade za cijeli svijet – mjesto gdje ljudi ostavljaju svoje rane, a odlaze s novim srcem, mirom i željom za životom”, kazao je u svom svjedočanstvu o. Jurij Holotiuk, a nakon svete mise uslijedila je procesija s Gospinim kipom i klanjanje pred Presvetim.
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
