Hrvatska pijanistica i pjesnikinja iz Dubrovnika Ivana Marija Vidović bila je gošća emisije Kulturni mozaik. Ivana Marija je krajem siječnja s majkom, također glazbenicom boravila u Međugorju i tom prigodom nas je posjetila na radiju.
Govoreći o Međugorju kazala je da su joj upravo majka i njezina hodočašća u Međugorje bili poticaj da i ona sama hodočasti u ovo mjesto i to je bilo u vrijeme njezina studija u Ljubljani. Dolaskom u Međugorje osjetila je snažnu preobrazbu i želju da se ponovno vrati.
„Kojim riječima to opisati, ja mislim da je najbolje to opisati riječju želja, strahovita želja povratka. I slušala sam i gledala svoju majku i svjedočila sam njezinoj preobrazbi, preobrazbi u duhovnom smislu, obnavljanje samih nas, preispitivanje, poboljšavanje, razgovor sa samim sobom, razgovor sa Svevišnjim i sa dragom premilom nam Majkom, koja nas same dovodi u taj dijalog s nebesima i napravi jednu interakciju, prvenstveno da nas smiri, da nam reče stani malo, udahni“.
Kad je riječ o glazbi, Ivana Marija je odrasla uz majku glazbenicu i brata koji joj je također bio glazbeni uzor i podrška, iznimno glazbeno nadaren. S glazbom je kaže Ivana Marija sve išlo spontano.
„Spontano, jako, jako spontano, kako i vjera treba teći u nama. I mislim da je najljepše tako. Ako se forsira, teško može ići. Može, ali pukne. Ja cijelo vrijeme molim dok sviram, razgovaram sa nekim sferama koje su iznad nas, koje su oko nas i u nama. I smatram da je ta interakcija sa duhovnošću kroz glazbu moja misija. I hvala Bogu da se mogu i riječju izraziti, jer ne vole baš svi ljudi glazbu“.
Kad je riječ o nastupima posebno pamti nastupe u ratnom Dubrovniku.
„Pamtim nastupe u ratu, kad nije bilo svjetla, pa sam svirala u mraku. To je za mene ostala zauvijek posebna dimenzija, jedne hrabrosti velike. I želje da ljudima dam nešto lijepo, jedan tračak nade. Bila sam jako mlada, ali sam osjetila tu neku potrebu za svjetlošću u velikoj tami. S druge strane pamtim nastup u jednoj od najvećih dvorana svijeta u Brazilu u San Paolu. Jedino što pamtim jest, ne svoj nastup, jer nisam znala ni gdje su mi ruke ni noge, jer tolike tisuće ljudi kad te slušaju, ne znaš ni koja ti je lijeva, ni koja je desna, ali se sjećam aplauza, koji je zvučao otprilike kao da slijeće avion“.
Uz glazbu Ivana Marija se bavi i pisanjem poezije. Potrebu za pisanjem je osjetila baš u ratu.
„Želja je bila dubrovački govor lansirati okolo“, kaže Ivana Marija. A velika inspiracija joj je bio i nono, pa je jedna od prvih pjesama bila i pjesma „Moj nono“. Inspiriraju je priroda, visibabe koje iz snijega provire, duhovnost, vjera, religiozne teme, rat, patnje, ljubav. Početkom godine objavljena je Antologija koja se zove „Jadranskih sirena zov“ koja obuhvaća spomen i rad književnica od Cvijete Zuzorić i Anice Bošković, do današnjega doba, u koju je uvrštena i poezija naše gošće dubrovačke pijanistice Ivane Marije Vidović.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Vedrana Vidović
